Uvod.
Ovaj post nastao je iz čudnih i prilično neobjašnjivih razloga. Njegov koncept i tijek desetak su se puta promijenili u zadnjih nekoliko sati. U njemu nećete pronaći tipičnu Transformatoricu. Ako nemate tolerancije prema emotivnim ispadima, molim ne čitajte, poštedite i sebe i mene. Svjesna sam da se ne uklapa u duh bloga, ali shvatite ga kao određenu masnu nakupinu u koronoranoj arteriji mog stvaralaštva koja će upravo biti bypass-irana, i nakon ovoga se vraća same old me.
Priča.
Nitko na ovaj dan nije smio biti sam. Ni ja, ni Janja, Balerina, Madonna, Romeo, Seka, Drug, Kapetan, Yosi... nitko.
Svi oni su stvarni i ove priče su njihove priče. Te smo si priče međusobno danas ispričali, i ja ću ih podijeliti s vama...
Tko se sjeća Janje? Stvarnog lika skoro pa izmišljene priče sa početka mog blog-stvaralaštva? Pita li se itko gdje je ona sada, piše li još uvijek svoje sexy pričice? I ja se pitam... Ali što se dogodilo, Janja je nabavila laptop. I tu je romantika nestala. Nestao je sramotizam. Izgubio se čar. Ja ne znam piše ih još uvijek. Janja ne jede čokoladu u korizmi, dobila je ružu danas ali od jedne gospođe u srednjim godinama. Ona plače jer svi misle da je njeno vrijeme prošlo. A samo je obična djevojka.
Balerina je mlada, pametna, uspješna, predivna, najbolja prijateljica. Njen dečko je dobar, stabilan, bogat, inteligentan. Vole se. Imaju sve što im treba i puno više od toga. Al Balerini fali uzbuđenja, njoj treba snažan muškarac od čijeg pogleda i dodira se rastapa. Taj muškarac njoj ne pripada. Al on joj je danas donio ruže. On joj je izmamio osmijeh na lice. On joj je spreman dati zvijezdu padalicu, ali ah!, to nije zvijeda, to je plamteći komet koji će spžiti sve oko sebe. Ali zvijezda će neko vrijeme sjati tako lijepo i strasno, smije li Balerina prihvatiti tu zvijezdu?
Madonna nije ni približno slična slavnoj pjevačici. Ona je nevina i čista. Ona ne zna što hoće, ali zna što neće. Madonna je najveći pehist nadaleko. Bolest, siromaštvo, samoća, dosada, lijenost, i loš 56k modem njena su svakodnevnica. Ali ona se smije, a ja taj smijeh slušam već toliko dugo da jednostavno ne mogu povjerovati da ju išta može slomiti. Zašto uz njen smijeh ne odzvanja još jedan?
Romeo je divan, osjećajan. Pomalo neobuzdan, ali poeta u duši. On je skitnica, glazbenik. Melem. Ali ni on nema sreće. Njegov život je neprekidna potraga za Njom, onom za koju je vrijedno umrijeti. On jest Romeo. Njegova Julija vjerojatno čeka negdje u južnoj Americi... Tko zna hoće li se ikada sresti...
Seka je jedna od najsnažnijih ljudi koje znam. Britka, poletna, nazaustavljiva. Ima predivnu kosu, zanosne obline, kraljica je podija. Ona mora provesti večer sa mnom i Jëger-colom da njen senzibilitet nadvlada snažnu vanjštinu i tako stvori nekome priliku da joj priđe. Kad ste vi posljednji put prišli nekome trijezni?
Daleko najživopisniji lik ove skupine je Drug. Ekscentrik, melankolik, čovik od mora i soli. Godine svog života potrošio je čekajući Vilu, nju posebnu kose svilene, koja ga je zgazila i ponizila jednim bljeskom zjenice okruzene plavetnilom. Odao se piću i drogama, uljuljkao u melos jednostavnog ribarskog života. Svijet sapunica i malih stvari. Ostao je odan crvenoj boji, al jedina boja oko njega danas bila je plavetnilo mora...
Kapetan je mitsko biće. Brod mu se zove Golden Baby, i bori se protiv Krakena, strašne morske nemani. Kraken je njegov unutarnji demon, on ga razdire između želje i časti. O Kapetanu ne znam mnogo toga, osim da je vrstan znalac svoje struke, i uspješno bježi od nemani. Al jednom će ga ona susresti, nošena toplim i vlažnim južnim vjetrom, i nitko ne zna što će Kapetan napraviti. Rastuća želja ili prezir i izgnanstvo gubitkom časti, hoće li Kapetan potonuti sa svojom Golden Baby ili je se odreći?
Yosi... On piše oproštajno pismo. Napušta ovaj svijet. Gledam ga kako piše i plače. U životu je upoznao samo bol, prezir i neizmjernu tugu. I ne može više, i ne može dalje, piše svoje posljednje pismo. Nikad ga nisam susrela, ali često ga gledam, on je normalan dečko, lijepih crta lica, zabavan i prirodan. Živi usred šume, usred ničega, tamo daleko na hladnom sjeveru. Nema nikoga na ovom svijetu. Slomit će mi srce svojim odlaskom, al svjesna sam da ja kasno i da mu više ne mogu pomoći... Ljubav se ne šalje e-mailom.
A ja? Ja samo plačem u tišini.
I ne zbog sebe, već zbog svih njih. I sve je u redu, dobro sam. Sutra će biti još jedan po običaju neobičan dan. I bit ću dobro. Kao i uostalom sada. Crypussy moment je upravo prošao.
Ali ipak, danas, kakav je to dan u kojem djevojke samo sjede i zajedno gledaju porno-filmove?
Pa jedan običan kržljavi cvijet može se ubrati u vrtu svake dobrodržece babe u ovom gradu, a čokoladica se ionako dobije u Cassandri uz kavu...
Vaša Transformatorica
Post je objavljen 15.02.2008. u 01:18 sati.