Marketing
Strah
Strah je normalna ljudska reakcija na svijest o opasnosti i većina psihologa ga smatra negativnom emocijom. Definira se kao stanje intenzivne, kratkotrajne i neprijatne napetosti cjelokupnog organizma. Ovakva definicija je vrlo uopćena i nije sveobuhvatna iako u najkraćem opisuje samu bit straha.
Postoji nekoliko podjela straha.
Prva i osnovna podjela je:
- urođeni strah (strah od iznenadnog zvuka i strah od izmicanja podloge) – strah s kojim se rađamo i iz koga nastaje većina kasnijih strahova.
- stečeni (naučeni) strah – odrastanjem čovjek shvaća i ocjenjuje nove opasnosti i stječe nove vrste strahova.
Strah ima različit intenzitet i po intenzitetu strah se dijeli na:
- strepnja (bojazan) – reakcija na opasnost koju osoba ne smatra bitnom za svoju egzistenciju, a karakteriziraju je neizvjesnost , sumnje i pretpostavke o nastupajućoj opasnosti.,
- strah - reakcija na opasnost koju osoba smatra bitnom za svoju egzistenciju ali da je može izbjeći,
- užas – reakcija na opasnost koju osoba smatra bitnom za svoju egzistenciju i da je ne može izbjeći,
- fobija – izraženi trajni strah izazvan određenim objektom ili situacijom i najčešće je iracionalan. Veliki broj psihologa ovu vrstu straha izdvaja kao zasebnu vrstu straha i čak je smatra patološkim poremećajem ličnosti.
Strah se manifestira kod svake osobe različito, a najčešće kroz određene fiziološke promjene – nepravilan i ubrzan rad srca, suha usta, ježenje kože po cijelom tijelu, znojenje, drhtanje, širenje zjenica, bljedilo, ukočenost mišića, nekontrolirani pokreti, povraćanje, nekontrolirano pražnjenje crijeva i mokraćnog mjehura, pa čak i potpuno sjedenje kose…
Iako psihologija ličnosti razmatra strah kao reakciju osobe na potencijalnu opasnost po sebe, ne treba zanemariti i strah kao reakciju osobe na opasnost po osobe iz neposrednog okruženja ili po osobe s kojima su u nekoj emocionalnoj vezi. Uz pojam straha se veže i pojam iznenađenje. Psiholozi ga razmatraju kao prethodnicu straha ili kao njegov početak. Iznenađenje je ona prva reakcija na neočekivanu i neplaniranu situaciju, a nakon iznenađenja ne dolazi uvijek strah. Iznenađenje može biti i prethodnica ugode i nečeg lijepog.
Obzirom na stupanj kontrole ponašanja pojedinca strah dijelimo na:
- kontrolirani strah – osoba, nakon početnog iznenađenja, kontrolira svoje ponašanje i svoje psiho-fiziko stanje,
- ograničeno kontrolirani strah – osoba, nakon početnog iznenađenja, kontrolira svoje ponašanje, ali još uvijek postoji strepnja,
- nekontrolirani strah – osoba, nakon početnog iznenađenja, ne uspijeva kontrolirati svoje ponašanje i psiho-fizički stanje i strah prerasta u užas.
Odnos osobe prema vlastitom strahu nazivamo hrabrost. Hrabrost je sposobnost pojedinca da kontrolira svoje ponašanje i svoje psiho-fizičko stanje u strahu. Do sada je dokazano da ne postoji osoba koja se može kontrolirati u svim uvjetima. Stoga je vrlo važno naučiti ljude kako se strah kontrolira. Posebno naglašavam da hrabrost ne znači ne bojati se ničega, odnosno nemati straha. Naprotiv, hrabrost znači znati pravilno kontrolirati svoje ponašanje i u uvjetima straha.
Postoji čitav niz aktivnosti kojima se postiže bolja kontrola ponašanja i suprotstavljanje strahu.
Prvi način savladavanja straha je upoznavanje svog vlastitog psiho-fizičkog stanja. «Spoznaj samog sebe» je stara rimska poslovica. Dakle spoznaja samoga sebe, svojih crta ličnosti, karakternih osobina i svojih motiva djelovanja pospješuje realnije sagledavanje opasne situacije, omogućava kontrolu ponašanja, a time i smanjivanje ili potpuno savladavanje straha.
Drugi način savladavanja straha je teoretsko upoznavanje s mogućim izvorima straha i učenje kako se svakom od tih strahova treba suprotstaviti. Osoba se upoznaje s svim predvidivim i očekivanim opasnostima i uči gdje, kako i kada reagirati, a da bi se opasnost svela na najmanju moguću mjeru ili potpuno isključila.
Treći način savladavanja straha je provođenje praktičnih vježbi u strogo kontroliranim uvjetima u kojima osoba uvježbava pravilne i pravovremene reakcije za uklanjanje opasnosti i pojava koje izazivaju strah. Pri izvođenju ovakvih vježbi osoba koja se uvježbava mora znati da je u pitanju vježba, mora se pridržavati točno utvrđenih radnji i postupaka i mora znati da nema stvarne opasnosti te da nema razloga za strah. Ovakve vježbe se provode do automatizma i moraju se nakon određenog vremena ponavljati.
Na kraju, kao zadnja solucija, koju nije uvijek opravdano koristiti, je takozvano «razbijanje straha». Izvodi se tako što se osobu provodi kroz stvarne uvjete i pojave koje izazivaju strah. Postupak se provodi također u kontroliranim uvjetima, a osoba je vođena od strane instruktora (ili čitavog tima stručnjaka). Postupak je potpuno kontroliran, a osoba mora znati da postupak može prekinuti u svakom trenutku na svoj zahtjev. Ovakav postupak se izvodi iznimno i samo ako se ponašanje obučavane osobe može predvidjeti, kontrolirati i po potrebi usmjeravati. Uvjeti su stvarni, a reakcije mogu biti nepredvidive i opasne i po obučavanu osobu i po instruktora (ekipu).
Eto, nakon orijentacije u prostoru, pažnje (koncentracije i njenog rasporeda) i strah je dio koji definira dobrog i osposobljenog pilota. Zaključak: nije teško biti dobar pilot, teško je biti stari pilot…
Post je objavljen 15.02.2008. u 01:04 sati.