Hahaha, koji dan, sad se idem sjetit frendici čestitati rođendan...
vraćam se nakon poziva
...taaaako i to je sređeno!
Kod nekog blogera sam preletio preko nekog posta u kojem opisuje ljude koje nije sreo a čita ih, pa sam pomislio kako je to jako dobra ideja za novi post. Well, crap, kod mene više nema mistike, sve znam, a nemam energije tražit nove zanimljive i ekscentrične ljude. Ok, našao sam jedan blog i dodao ga nedavno na svoju listu, ali i tu osobu znam kako vizualno izgleda. Bah, jedna tema manje.
Bit će blesav sa certifikatom. Dobra zajebancija, ne? A sad je na meni da velim da vas zafrkavam i da je sve izmišljeno. Ili? Hm, tko će znat će znat, ostali nek se češu po glavi, jel možda sve laž il nije ili samo dio. Hmpf, Uglavnom, tko zna nek bude pametan, pa nek drži jezik za zubima.
Gore je išao jedan poprilično osobni dio o familiji moga ujca, kojeg sam ipak zbo njihovog a i svog zdravlja cenzurirao. Ipak nije na meni da pričam u tuđem... stanju
Danas me doktor pitao zakaj idem kod njega a ne na spojak ili tako nešto. Rekoh da nemam nikoga. Wow i totalno me nije dirnulo. Hm, nedostatak emocija me od nedavno muči, tj. ne muči ako shvaćate. I da, pipao mi je... hm, bolje da ipak svoje zdravstvene probleme zadržim za sebe, ali ne, nije pipao peti ud, nit je bilo proktološkog pregleda. Ali mislim da bi koncept repa bio zabavan. Možda sam samo ja ili je još netko lud, ali mi koncept repa ne zvuči loše, dapače rado bih imao jedan, naravno funkcionalan. Ne da sam mlohavo visi.
I tak još jednom zavšavaju trabunjanja na ovom blogu, za kojeg nisam više siguran jel ispunja svoju funkciju. Možda krenem otpočetka, na nekoj novoj adresi, možda ne, ali ak se dogodi seljenja neće biti. Once Drama Queen, always drama queen. Ali stvarno, nemožeš se baš ispuhat na blogu o osobnim stvarima kada znaš da te čita i mamine kume kćerina frendica. Or like it. Ne da mi se uvijek pisat postove koji na nešto liče, npr. kao sad.
Nije da me čita, ono 10 ljudi i ja njih, plus gro anonimaca koji me znaju al ne žele mi reć da me čitaju. Mislim 12 i nešto K loadanja bloga je ljepa brojka za godinu, ali kaj mi vrijedi kad se samo trećina vraćala. Da ne govorim kako je uobičajeno vrijeme provedeno ovdje cca. 5 sekundi. I zašto je trećina/polovina mojih čitatelja iz UK? Mislim, nije da mi nije drago, ali kako ste me našli!?
Back on bitchin'. Što mogu kad je pola blogerske generacije koju sam znao otišlo. Da samo pola, mislim da su ostali samo (...brojim u sebi...) 4 bloga koja pratm od početka. A u ovog zadnjeg nisam zicer jel postoji jer se updatea ko Božić. Hja, egzistencijalističke krize alter-ega. Što će doktor na ovo reći...