Sve do otprilike sredine 20. stoljeća naricanje je bilo društveno
propisani način žaljenja. Ipak, od 19. stoljeća se mogu uočiti promjene u stavu
ljudi spram naricanja. Sve izraženije su postajale društvene i psihološke
funkcije, dok je magijska slabjela. Ono je i nadalje bilo normom, ali se
očekivalo da bude ponajprije izrazom osobne tuge ožalošćenih. Podaci iz tog
razdoblja svjedoče o naricanju žena iz najužega obiteljskog i rodbinskog
kruga, ponekad i ožalošćenih susjeda, no sve češće potvrđuju i kritički stav
lokalne zajednice prema unajmljenim narikačama, odnosno prema
oplakivanju za koje je očito da ne izražava iskrene osjećaje. Glumljena bi se
žalost još dopuštala rodbini, no onome "tko nije ni rod, ni pomoz Bog, pa
plače nad mrtvim", seljani bi se narugali (Lovretić 1898:32; v. i Kamenar
1878:94; Božićević 1910:248).
Navedene bi se promjene mogle dovesti u odnos s društvenim promjenama
do kojih je u zapadnoeuropskim društvima došlo već u 18. stoljeću, a
koje su se snažno odrazile i na obiteljske odnose i stav prema smrti. "Opadanje
moći crkve kao svjetovne sile i sekularizacija života u industrijskom
društvu" otvorili su put kratkoročnoj orijentaciji građanskoga svijeta, sve više
okrenuta sadašnjosti i životu (Rihtman-Auguštin 1978:118-119). Obitelj se
sve više zasnivala na povjerenju, privrženosti i nježnoj osjećajnosti te se pomisao
na razdvajanje sve teže podnosila. Bliskost i sentimentalnost u obitelj-
skim odnosima dovele su do emocionalnog odbijanja smrti, a u 20. stoljeću
do prikrivanja smrti, uvođenja tabua smrti te potiskivanja, pa i zabrane
javnoga izražavanja tuge (v. Aričs 1989:53-58, 68-71, 180-200). Premda
sporije i u manjoj mjeri nego u gradskim sredinama, taj je proces postupno
zahvaćao i tradicijske seoske zajednice. U nekim je sredinama bio izražen,
primjerice, u stišavanju naricanja na javnim mjestima. Nasuprot spomenutom
pravilu da se u sprovodu nariče glasno (koje je u 17. stoljeću naveo Valvasor),
podaci od kraja 19. stoljeća svjedoče o pravilu da se u pogrebnoj povorci i na
groblju nariče tiše, "iza glasa" (Lovretić 1898:41; Gaál 1987:XXII).
Daljnjim procesom mijenjanja stavova prema smrti i izražavanju osjećaja,
naricanje je prestalo biti normom. Izvori iz druge polovice 20. stoljeća
uglavnom svjedoče o naricanju kao spontanom i iskrenom izrazu najveće tuge
(v. npr. Žganec 1962:205; Rajković 1973:192; Bezić 1981:33), pri čemu nije
bilo neobičnim da nariče i muški srodnik (Marošević 1993:246-247).
"Glasno" naricanje pred drugima ustupilo je mjesto "tihom" naricanju za sebe,
pa su i prijašnji ustaljeni obrasci i formule naricanja sve češće bili zamjenjivani
slobodnijim improvizacijama. To potvrđuju i usputna zapažanja nekih
istraživača. Žganec, primjerice, početkom 1960-ih primjećuje da u koprivničkom
kraju "više nema ustaljenih forma tih 'narekanja'" (Žganec
1962:205). Prestajući biti društvenom normom, naricanje se u mnogim sredinama
i posve napustilo.
NAVEDENA LITERATURA
Aričs, Philippe (Filip Arijes). 1989. Eseji o istoriji smrti na Zapadu: Od srednjeg
veka do naših dana. Beograd: Rad. [Z. Banjac, prev. Naslov izvornika: Essais
sur l’histoire de la mort en Occident. Paris: Editions du Seuil, 1975]
Bezić, Jerko. 1967-1968. "Muzički folklor Sinjske krajine". Narodna umjetnost 5-
-6:175-275.
Bezić, Jerko. 1974. Naricaljke (Izbor). Magnetofonska vrpca u Institutu za etnologiju
i folkloristiku u Zagrebu, IEF mgtf 694.
Bezić, Jerko. 1981. "Folklorna glazba otoka Zlarina". Narodna umjetnost 18:27-148.
Bezić, Jerko. 1988. "Objavljeni notni zapisi napjeva naricaljki u Hrvatskoj". U
Zbornik radova 35. kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije. Rožaje,
1988. I. Kujević, ur. Titograd: Udruženje folklorista Crne Gore, 166-171.
Bezić, Jerko. 1997. "Liturgijska glagoljaška pjesma 'Ideš li, milostivniče' iz Novog
Vinodolskog". Bašćinski glasi 6:51-59.
Božićević, Juraj. 1910. "Običaji u Šušnjevu selu i Čakovcu". Zbornik za narodni život
i običaje južnih Slavena 15/2:204-254.
Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 39-48, G. Marošević, Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom...
46
De Diversis, Filip. 1973. Opis Dubrovnika. Dubrovnik: Časopis "Dubrovnik". [I.
Božić, prev. Naslov izvornog rukopisa: Situs aedificiorum, politiae et
laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii ad ipsius Senatum
descriptio, 1440. Prijepis iz druge polovice 18. st. objavio V. Brunelli u Zadru
1880.-1882.].
Dobrovich, Jakob i Ingeborg Enislidis, ur. 1999. Volksmusik im Burgenland – Spričanje:
Das Toten-Abschiedslied der Kroaten im Burgenland. Wien:
Burgenländischen Volksliedwerk. [Corpus Musicae Popularis Austriacae 11]
Fortis, Alberto. 1984. Put po Dalmaciji. Zagreb: Globus. [M. Maras, prev. Naslov
izvornika: Viaggio in Dalmazia dell’ Abate Alberto Fortis. Venezia: [S.n.],
1774.]
Gaál, Károly. 1987. "Die Totenklage in Stinatz". U Gerhard Neweklowsky i Károly
Gaál: Totenklage und Erzählkultur in Stinatz. Wien: Gesellschaft zur Förderung
slawistischer Studien, XIV-XXV. [Wiener slawistischer Almanach 19]
Galin, Krešimir. 1974. Javkanje u Sv. Jani kraj Jastrebarskog, u Lomnici i Dubrancu
u Vukomeričkim Goricama. Diplomski rad iz etnologije, Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Rukopis u Institutu za etnologiju i folkloristiku u
Zagrebu, IEF rkp 1046.
Gortan, Veljko i Vladimir Vratović, prir. 1969. Hrvatski latinisti. Croatici auctores
qui latine scripserunt, sv. 1. Zagreb: Matica hrvatska – Zora. [Pet stoljeća
hrvatske književnosti 2]
Grbić, Jadranka. 2001. "Vjerovanja i rituali". U Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu
svjetova i epoha, Z. Vitez i A. Muraj, ur. Zagreb: Barbat [etc.], 459-495.
Huzjak, Višnja. 1978. "Pogrebni običaji u turopoljskom selu Donjoj Lomnici". U
Etnološki prilozi, sv. 1., B. Bratanić et al., ur. Zagreb: Odsjek za etnologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 149-157.
Ivanišević, Frano. 1905. "Poljica: Narodni život i običaji (Svršetak)". Zbornik za
narodni život i običaje južnih Slavena 10/1:11-111.
Kamenar, Đuro. 1878. Narodne pjesme, pripovijetke i zagonetke iz Karlovca i okolice
Jaske. Rukopis u Odboru za narodni život i običaje Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu, MH rkp 171; prijepis u Institutu za etnologiju
i folkloristiku u Zagrebu, IEF rkp 2.
Kiss, Lajos i Benjamin Rajeczky, ur. 1966. Corpus Musicae Popularis Hungaricae,
sv. 5: Siratók (Laments). Budapest: Magyar Tudományos Akadémia.
Kligman, Gail. 1988. The Wedding of the Dead. Ritual, Poetics, and Popular Culture
in Transylvania. Berkeley – Los Angeles – London: University of California
Press.
Kuhač, Franjo Ksaver. 1941. Južno-slovjenske narodne popievke, sv. 5., B. Širola i V.
Dukat, prir. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Lorković, V. 1863. "Odgovor na njeka pitanja družtva za povjestnicu i starine
jugoslavenske: Iz okolice karlovačke". U Arkiv za povjestnicu jugoslavensku,
Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 39-48, G. Marošević, Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom...
47
sv. 7., I. Kukuljević Sakcinski, ur. Zagreb: Družtvo za jugoslavensku
povjestnicu i starine, 233-248.
Lovretić, Josip. 1898. "Otok: Narodni život i običaji. Smrt". Zbornik za narodni život
i običaje južnih Slavena 3:26-45.
Marošević, Grozdana. 1993. Izvedba kao odrednica folklornosti glazbe:
Etnomuzikološko istraživanje u Karlovačkom Pokuplju. Doktorska disertacija,
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Rukopis u Institutu za etnologiju i
folkloristiku u Zagrebu, IEF rkp 1429.
Milićević, Josip. 1967-1968. "Narodni običaji i vjerovanja u Sinjskoj krajini".
Narodna umjetnost 5-6:433-515.
Perić-Polonijo, Tanja. 1996. "Oral Poems in the Context of Customs and Rituals".
Narodna umjetnost 33/2:381-399.
Rajković, Zorica. 1973. "Narodni običaji okolice Donje Stubice". Narodna umjetnost
10:153-216.
Rajković, Zorica. 1981. "Običaji otoka Zlarina". Narodna umjetnost 18:221-255.
Rihtman-Auguštin, Dunja. 1978. "Novinske osmrtnice". Narodna umjetnost 15:117-
-175.
Rožić, Vatroslav. 1908. "Prigorje: Narodni život i običaji". Zbornik za narodni život i
običaje južnih Slavena 13/1:16-112.
Rupel, Mirko. 1969. Valvasorjevo berilo: Iz slave vojvodine Kranjske. Ljubljana:
Mladinska knjiga. [Drugo izdanje]
Seremetakis, Nadia C. 1991. The Last Word: Women, Death, and Divination in Inner
Mani. Chicago – London: The University of Chicago Press.
Sušić, Zvonimir. 1970. "Valvasor o Liburniji". Dometi 3/6:114-123.
Šehu, Đultekin. 1988. "O nekim sličnostima u albanskim i korzikanskim
tužbalicama". U Zbornik radova 35. kongresa Saveza udruženja folklorista
Jugoslavije. Rožaje, 1988., I. Kujević, ur. Titograd: Udruženje folklorista Crne
Gore, 160-165.
Širola, Božidar. 1942. "Žumberačke narodne popijevke". Etnografska istraživanja i
građa 4:91-118.
Štrekelj, Karel, prir. 1904-1907. Slovenske narodne pesmi, sv. 3. [K. Štrekelj, zbral in
vredil]. Ljubljana: Slovenska matica.
Tolbert, Elisabeth. 1990. "Magico-Religious Power and Gender in the Karelian
Lament". U Music, Gender, and Culture, M. Herndon i S. Ziegler, ur.
Wilhelmshaven: Noetzel, 41-56.
Žganec, Vinko. 1962. Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Žganec, Vinko. 1974. Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže u Mađarskoj.
Čakovec: Tiskarsko-izdavački zavod "Zrinski".
U nekoliko nastavaka, zbog lakše preglednosti prenašamo tekst "Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom kontekstu"
Grozdane Marošević.
Prenosimo:Narodna umjetnost
Post je objavljen 23.02.2008. u 07:00 sati.