Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

nezaboravna tucanja

Imala je stan u jednoj od onih starih kuća u centru grada u kojima su sobe prostrane i visokih stropova, jedino što je njezin bio suterenski, pa je parket bio pola metra niže od pločnika, te su se iznutra dobro vidjeli prolaznici. Kako su ti prozori bili na dnu klanca među kućama kroz njih nije dolazilo izravno sunčevo svjetlo duže od sat vremena na dan, pri čemu nije prodiralo dalje od metar od prozora, te je u stanu uvijek bio više no polumrak. Čipkane zavjese u potpunosti su onemogućavale da prolaznici vide u stan, no kako su oni danju bili osvijetljeni suncem, a noću uličnom rasvjetom, iznutra se moglo nevidljiv gledati sve na ulici gotovo na rukohvatu.

Imala je krupno, čvrsto tijelo i velike grudi i trebao sam uprijeti iz sve snage da bih je ukrotio. No bilo je u to u mladosti kada ima volje i može se tucati satima, te smo razvlačeći se uzduž i poprijeko stigli i gledati kroz prozor, što nas je posebno veselilo. Gužvam je ja tako i nabijam, pljaf-pljaf-pljaf-pljaf, nevidljiv prolaznicima koji promiču na nekoliko koraka u potpunosti izloženi, svakog odmjerimo i ispratimo pogledom. Pljaf! Pljaf! Pljaf! Pljaf! Pljaf! Posebno me razigravalo kada je nailazio netko poznati. Profesorica biologije iz gimnazije. Odmah okrenem žensku i nabijem je s guza. Žvljam! Žvljam! Žvljam! Žvljam! Poslovođa prodavaonice mješovite robe s ugla… Zgrabim je za ušesa i navučem je čelom do pupka. Gulp! Gag! Ona spazi majku neke svoje prijateljice i počne skakati po meni kao da je trese struja u petoj brzini: šljap! Šljapata-šljapata-šljapata-šljapata! Šljaš! Šljap! Šljap! Šljap! Šljas! Šljap! Zahvaljući zatvorenim dvostrukim prozorima i buci ulice mogli smo se i derati do mile volje. Aaaaaaa! Joj-auuuuuuu! Naiđe neka odlično izgledajuća ženska ofanzivno uparađena… U, dobra li je! Dolazi mi…. Dolazi mi… Svršavam!!! Arghaaaaaaa…..

Zapravo je nakon kratkog vremena upravo gledanje prolaznika za vrijeme takvih radnji postalo gotovo zanimljivije od onoga što smo radili. Zatekao sam se kako upravo zbog toga hrlim k njoj svaki slobodan trenutak, žureći se poput ovisnika da se razodjenemo i bacimo na krevet glava okrenutih prozoru i razrogačenih očiju.

Je li to neka perverzija? Nikada ranije ni kasnije nisam čuo za tako nešto. Nije to voajerizam. Voajeri su obučeni i vrebaju druge da bi ih gledali u intimnim trenucima. Mi - potpuno obrnuto. Nije to ni egzibicionizam. Egzibicionisti se izlažu, a mi smo bili opušteni jer smo bili potpuno skriveni. Rekao bih da je to nešto za sada nepoznato, potpuno novo. Možda bih to trebao opisati i razglasiti. Možda bismo time stekli zasluženo ime u povijesti seksualnosti! I kao što meteorolozi daju imena uraganima, astronomi novootkrivenim svemirskim tijelima, alpinisti zabijaju zastave na vrhove ranije neosvojenih planinskih vrhunaca, mogli bi i mi ime dati perverziji. Bablizam! Time bi mogli postati začetnici i rodonačelnici novog trenda. Doduše, pitanje je koliko već ima ljudi koji se odaju takvoj sklonosti. Ako se otkrije da ih već ima gomila, mogli bismo stati na čelo pokreta… I onda da se pokret giba… Puf! Puf! Puf! Puf! Puf! Puf! Puf! Puf! Puf!… Vireći iz suterenskih i podrumskih stanova…







Post je objavljen 14.02.2008. u 13:18 sati.