Ali ništa nije vrijedno toga. A ta pjesma ubit će me jednom. Slušam ju dvije godine i nikada neće dosaditi. Te glupe riječi.. Glas.. Muzika.
Pieces. Baš to. My heart. Sometimes.
Petre sretan ti rođendan. Jao moje malo stvorenje. =(
Pet godina. Ma nemoš' mi to raditi.! Kud već? Kad već?
Jučer sam ga hranila, presvlačila. Igrala se s njim onako malim, slatkim, kovrčave kose. Sad ni nje više nema. On je sad već dečko veli. Veliki. Sad će i u školu. Pitam ga kad će doći k meni, a on meni veli za moj rođendan kad mi kupi nešto. Eh mali moj... To dijete previše volim. Život bi odmah dala za njega. Ne mogu opisati koliko budem sretna kad ga vidim, kad se zaleti k meni u ruke i veli: "Bok Nuna.!" Eh nema veće sreće.. I kad sam najtužnija on shvati i dođe k meni i samo me zagrli. To ne bi napravile neke osobe koje su starije i zrelije. To nikad ne bi napravila moja.. Da. Ugl.
Ne da mi se o tome razmišljati.
Imam jednu želju još. Ali neostvarivu. Zahvaljujući njima. No znam kakvi su. I kako razmišljaju i što žele, i znam da uz sve ovo trenutno im nije lako, stoga ja im ne namjeravam raditi još jedan problem više za razmišljanje i gubljenje živaca. Jer znam točno kako bi sve to izgledalo i kako sada izgleda. Stoga, počinjem učiti.
Ne prekidaj.
Nema ovo smisla. Niti veze s vezom. Ona želja sa početka više ni nije ta želja. Ne znam.
Alaa, mrzim te promjene raspoloženja. Taj glupi pms. No neshvaćene ostajemo. Nema veze, i bolje. Ali ne razumijem što me navede da u jednom trenutku budem dobro, i onda samo odjednom mi se ne da ništa. Samo bi negdje sjela i šutila. No ne daj se Nina! Ma nikad.
Baš sam sretna.
Valentinovo je danas.
I već drugu godinu imam pravog dečka. Ove godine sam još sigurnija u to.
Jeees.
Ala ne da mi se ići u školu. Ovo volim. Tipkati do besvijesti ne razmišljajući hoće li se ikome dati ovo čitati. Moram ići Petru danas. Pod hitno. I ona dolazi izgleda stvarno. Aaaaa, procuri višeeeeee! I taj auto se stvarno jako čuje, jutros me probudio. Ah, bar sam učila onda ako ništa drugo. Jes, jes. Jesam. Vrajt.
I tried to be perfect. Really, I tried. And still I'm trying. But nobody is perfect. And I'm not nobody. I'm just me. Not some super girl, or some handsome women. I'm just one soul on this planet with one heart.
Još kad bi znala engleski, gdje bi mi kraj bio.
Post je objavljen 14.02.2008. u 11:43 sati.