Marketing
Valentinovo
I ljubav ima svoje nepredvidive putove. Velike ljubavi katkada nestanu, rasplinu se, a one manje ili nenadane, pretvore se u sudbinske. Kažu u ljubavi i ratu nema pravila ili sve je dozvoljeno (?). Od onih divnih, čistih i savršenih dječačkih simpatija (ostavljanja čokoladica po čizmicama i poljupca pred svima u razredu) do današnjih „sazrelih“ emotivnih spoznaja prema voljenoj osobi (supruzi), puno se toga promijenilo. Od noći uz gitaru i pisanja pjesama u kupeu vlaka do „interesnih veza“ osuđenih na propast, izredale su se prilike i neprilike. Nema tu mjesta kajanju, usporedbama i razmišljanjima što bi bilo , da je bilo drugačije. I one i mi, ljubav osjećamo, ali na drugačiji način ju živimo i pokazujemo. Trenutci svakodnevne brige, kao da su gurnuli ljubav u drugi plan, pa se ona podrazumijeva, ne naglašava, a onda netko kaže sve je ima manje ili kao da se skrila negdje kao zagubljena vrijedna naušnica po krevetom. Toliko cvjetova za današnje Valentinovo biva isčupano i odrezano (kao da je žrtvovano) tako da je to za njih sudnji dan. Znakovlje, srca, čaše s natpisima „I love you“, plišani medvjedići i jeftine kineske đinđurije, i to je Valentinovo. Dan zaljubljenih dobar je za poticanje i potenciranje ljubavi, a nekome se baš tada dogodi i prvi prisniji tjelesni kontakt ili nešto slično, jače i snažnije nego do tada. One osamljene Valentinovo dakako „baci u bad“, kao što to čine slični dani u godini, kada većina „pošandrca“ i pretvara se u loše glumce kojima ne leže uloge u jeftinim sapunicama. Šoping-holičarima je to divan dan i daje tako dobar povod za dodatno peglanje kartica (bez grižnje savjesti). Cvjećari trljaju ruke, mačo muškarci moraju „pregristi“ pa zakoračiti u ružičaste trgovine prepune mirisa, kremica i svega što je potrebno za dobro za uvijek savršenu „fasadu“ prema okolini. Neću lamentirati o potrošačkom društvu koje potencira te i takve dane, nego ću za kraj samo iznijeti misao da volim velike (prave) ljubavi i na filmu i u životu, a vrlo sam sretan što zajedno sa suprugom i sinom uživam u konzumaciji upravo jedne takve prave ljubavi. Volio bih ostati zaljubljen do kraja života i uvijek žalim što cijela ta „prava priča“ nije počela i ranije. Da i još nešto. Vaša ljubav je vama najvažnija, i to je najbitnije, drugi ljudi prolaze kraj vas, registriraju vas, ali brinu svoje brige (kao paparazzi koji nakon odrađenog posla odlazi kući svojoj ženi). Ne volite da bi to drugi vidjeli, pa je i Valentinovo privatna a ne javna stvar (bar za mene). 
Post je objavljen 14.02.2008. u 10:35 sati.