(Ovo napisah svom suprugu prije dvadeset i nešto godina.
Možda je pravi trenutak da ga podsjetim na te riječi.)
Svi su putevi tvoji vodili u mom smjeru,
na dalekom su cilju plamtjele moje oči.
Razderalo ti trnje i usne, i srce, i dušu,
a ja sam strpljivo čekala i znala da ćeš doći.
Sva su lutanja moja nosila tvoje ime,
i poljupci mi žudili za usnama tvojim.
Lomio me vjetar i magle mutile pogled
al' ti si bio spokojan – znao si da postojim.
Ni pobjeda ni poraz nisu mi satrle grudi;
iz raja i iz pakla izašao si isti.
Zastajali smo često, no ipak išli pravo
od mnoštva ljubavi prazni, od prošlosti čisti.
Sve da i nije sudbina umiješala prste
i prorekla naš susret na jednosmjernoj cesti,
iz prkosa, u inat svima našli bi jedno drugo,
jer tražili smo, čekali i morali se sresti.
-----------------------------------------------
DRAGI MOJI BLOGERI,
ŽELIM VAM DA DANAS SVI DOBIJETE NA DAR MNOŠTO OSMIJEHA, ZAGRLJAJA I POLJUBACA, A U VAŠEM SRCU NEKA VJEČNO BUDE VALENTINOVO!
VAŠA POEZIJA DUŠE
Post je objavljen 14.02.2008. u 10:05 sati.