Marketing
RAŽEVA GLAVNICA s parolom: OTROVI SU LJEKOVITI – LIJEKOVI SU OTROVNI
Kroz cijeli srednji vijek, pa sve do XVIII stanovništvo je živjelo u stalnom strahu od epidemija, navale smrtnih bolesti, a jedna od tih misterioznih smrtonosnih bolesti bila je „Sveta vatra“ koja se masovno javljala u kišnim godinama.
Bolest je bila užasna. Bolesnik je imao osjećaj kao da mu milioni mravi hodaju ispod kože i ujedaju za živo meso. Pojavljivali su se veliki crveni plikovi koji bi poplavili, osušili se i otpadali skupa s mesom pa i cijelim udovima kao posljedica gangrene. Bolesnik bi doslovno poludio od nepodnošljivog svrbeža i strašne žeđi koju je gasio ogromnim količinama vode kako bi se ugasila u njemu „vatra“. A onda se gasio i život. Smrt bi dolazila kao spas. Naravno bilo je i preživjelih s blažim oblicima bolesti, svetim žmarcima uz nešto halucinacija.
Monasi po samostanima su u to vrijeme otkrili o kakvoj bolesti se radi, ali su izvjesno vrijeme saznanja čuvali za sebe kako bi mogli kod stanovništva raspiriti vatru vjere liječenjem molitvom. Lakše oboljele su primali u samostane, hranili ih kruhom i nad njima molili pa je bolest napuštala bolesnika bez upotrebe bilo kakvog lijeka. Nepismeni narod nije mogao ne povjerovati čudu pa se bolest zvala i bolest sv. Antuna koji je jedan od omiljenih svetaca kojemu su upućivane molitve za ozdravljenje.
Čudo je bilo u kruhu. Kruhu od zdravog brašna pročišćenog od raževe glavnice s nevinim latinskim imenom Claviceps purpurea Tul.
Stanovništvo brdsko planinskih područja do otkrivanja uzročnika „Svete vatre“ najčešće je oboljevalo od ove bolesti jer ova gljivica voli vlažne žitne oranice, a posebno za kišnih godina bi se klasje žitarica načičkalo tamnoljubičastim roščićima koji su izgledali beznačajno bezazleni. Ipak, ipak, važno je znanje, a koliko je važno potvrđuju te masovne epidemije trovanja kao posljedica neznanja. Ne čisteći žito od ovih roščića stanovništvo je mljelo žito, hranilo se i trovalo. Ovo trovanje se danas zove ergotizam prema osnovnim sastojcima alkaloida koji su izdvojeni iz ove gljivice (ergotamin, ergobazin, ergotinin) čija ljekovita droga ima prilično različit naziv od naziva gljivice: Secale cornutum.
Moja pokojna baba mi je pričala kako su joj pomogle „Sekale kapi“ koje joj je napravio jedan stari doktor kad je bila veoma bolesna. Danas nema Sekale kapi na tržištu, a nema ni starih doktora koji znaju praviti takve kapi, dozirati ih kao lijek, a ne otrovati pacijenta. Danas se za to brine farmaceutska industrija i to od nedavno. Tek 1938. godine raževa glavnica ulazi u službenu medicinu svih zemalja svijeta, a ne treba prepustiti zaboravu prof. Stolla koji ih je uveo riječima da je ova droga dragocjeno oružje u borbi protiv bolesti, a primjenjuje se u porodiljstvu i ginekologiji kod kontrakcija uterusa i krvarenja, kod glavobolja i migrena, kontrakcija glatkih mišića, liječenja perifernog i centralnog cirkulacijskog sistema, senilnosti, parkinsona, psihičkih bolesti itd.
Kako smo skloni uzimanju tableta u enormnim količinama, više od propisane doze jer nam je propisana doza „premalo“ (naš mudri zaključak), možda nam naše neznanje u kojoj se tableti krije djelić raževe glavnice pomogne da se sustegnemo od predoziravanja kako ne bi završili u Svetoj vatri kao što su žene zaražene Svetom vatrom spalile Vještice iz Salema.
Post je objavljen 14.02.2008. u 09:53 sati.