Pjevao je Elvis...a ja si mislim...koje jebeno Valentinovo.
Da dragi moji, na vasu veliku radost (ili zalost) vratila sam se...i voljela bih da sam to ona stara ja - znate ona nadnaravno slatka glupačica, vječni romantik, vječni optimist i filozof, neopterećena pizdarijama...
Eh da, voljela bih da sam to ja... ali nisam.
Trenutak u kojem sam se odlučila na pisanje bloga zapravo je sličan onim trenucima kada bi gomilu stvari nekom rekli a nemate kome... kada bi vrištali jer ne znate što osjećate...
...I can hardly express
My mixed emotions and my thoughtlesness...
Pjevao je John Lennon, a ja si mislim - kvragu...zar je moguće...vrištim, urlam, čupam kosu...
ŠTO SE TO DOGAĐA????
Uglavnom, u mom je životu jedan tako veliki kuršlus, u mojoj glavi takav nemir a u srcu....pa...valjda mi samo sveti Valentin pomoći može...
IZVJEŠTAJ SLIJEDI--jer jutro je pametnije od noći.
Post je objavljen 14.02.2008. u 02:01 sati.