Marketing
Činim pravu stvar...by Gibonni
Ovih dana imam hrpu fotografija s hrpe koncerata i sad, mislim si što da stavim prvo? I odlučim se da u čast Đorđa Novkovića stavim nešto netipično za mene - estradu. Ali, to je velik skladatelj i red je red.
I tako ja stavim taj post, on osvane na naslovnici Bloga s krivim linkom i ja javim adminu da to popravi, a on u cijelosti makne tu vijest s naslovnice, dapače ne stavi niti slike u Fotogaleriju kao što inače čini. Ono NIŠTA, ZERO, NULL.
Da se razumijemo, briga me za naslovnicu i vijesti, ionako ne vidim nikakvog efekta od toga - ali ne dati dužno poštovanje Novkoviću pa makar i s objavom fotki ljudi koji su radili s njim i njemu pjevali tu večer, a s obzirom što se sve na blogu objavljuje, je u najmanju ruku - jadno.
Stoga prelazim na post koji će me bar veseliti, a on je prvi od tri uzbudljiva.
Tvornica Kulture, Zagreb - 10.2.
Gibonni je dvije večeri za redom napunio Tvornicu dupkom. Od druge pjesme ljudi su se dizali, pjevali, pljeskali - opijeno, kažem vam. Jedva ih je Gibo svako toliko uspio smiriti.
Nikad ga nisam vidjela toliko pričljivog. Pričao je pričice, šalio se, šetao, upadao u publiku - samo sam čekala kad će uletiti na stagediving ili početi ljubiti žene i cure (ipak je on ozbiljan obiteljski čovjek na žalost ženskih fanova).
Možda smo ovakve koncerte već negdje vidjeli, ali bogme takvu intenzivnu vibru između izvođača i publike je teško stvoriti.
A on to zna.
I njegova publika to zna.
Svatko tko propušta ovakve koncerte, nema pojma što znači pravi koncert. Što znači "ne odrađivati" nego "dati sebe".
Hrpe poznatih lica sam vidjela na koncertu. Onih za koje nikad ne bih rekao da slušaju ovakvu vrst muzike. I ne slušaju, došli su vidjeti i čuti jednog od najvećih.
Urban to zna. I Bare to zna.
Gibonni je obavezna lektira. Ali ona koju čitaš s guštom ispod klupe kad profa okrene leđa prema ploči, a ti odlutaš u drugi, bolji svijet.
>
Post je objavljen 14.02.2008. u 00:39 sati.