vjerujem da većina ljudi sad ide na spavanje očekujući s nestrpljenjem sutrašnji dan posvećen ljubavi i markiran imenom izvjesnog sveca.. hm..
kako nemam veze s rečenim, a bogami ni vezu u kojoj se poklanjaju plišane igračke, crvena srca i/ili ini materijalni dokazi vezanosti, hladno ću se praviti cool..
...
evo ga ljudi! doš’o.
prije otprilike 40-tak minuta kroz prozor stana upao je rudolf i upitao me jesam li nenormalna. odgovorih mu: ma ne, samo sam cool..
na što mi je on cinično odgovorio: kako ne bi bila cool kad ti nema tko grijati noge.
stjerala sam ga u ... i u ruke patetično uzela album s fotografijama.
iz albuma u mene bulji nekakav frčkavi, dugokosi.. šutimo nekoliko minuta, a onda me frčkavi upita jesam li se sredila i šta radim. rekoh: cool sam, a on se već na drugoj slici nasmiješi, primjetivši da lažem kao pas.
šutke okrenem glavu i zatvorim ga među korice albuma..
bacilo me na razmišljanje.. i da.. uništilo moj cool.
otvorit ću sad onaj album i čestitati mu ovaj Dan, a izvjesni svetac ima potpuno pravo da me stjera tamo gdje sam ja njega dok sam još mislila da jesam.. cool.
Post je objavljen 14.02.2008. u 00:23 sati.