F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ
- KORIZMENA MEDITACIJA (6)
DRUGA RIJEČ:
"Blaženi milosrdni, jer će oni milosrđe postići."
"Danas ćeš biti sa mnom u raju."
(nastavak)
Jednoga dana pristupio je k njemu (Isusu) Petar, da se raspita kako daleko sežu granice milosrđa. Pitajući, već je sam povukao granicu, za koju je mislio da je vrlo velikodušna: "Gospodine, koliko puta, ako sagriješi brat moj protiv mene, da mu oprostim. Do sedam puta?" Gospodin je odgovorio: "Ne velim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." Što ne znači četiristodevedeset puta, nego bezbroj puta.
Gospodin je te misli o beskrajnom milosrđu razvio još i dalje, i rekao da je došao iscijeliti skršena srca. Zdravima ne treba liječnik, nego bolesnima, "ne dođoh da zovem pravednike, nego grješnike".
Mnogi su se sablažnjavali kad je jeo s carinicima i grješnicima; ali On nas nije prestao opominjati da budemo milosrdni jer je i naš nebeski Otac milosrdan. "Da budete sinovi Oca svoga nebeskoga, koji daje da sunce Njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite samo one koji vas ljube, kakovu ćete plaću imati?... Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski."
Time On želi reći da moramo i mi, poput svojega nebeskoga Oca, najviše milosrđa iskazivati onima koji to po našem ljudskom shvaćanju najmanje zavrjeđuju. Zato je bio milosrdan prema Magdaleni, prema ženi kod studenca, prema Petru, koji Ga je zatajio, prema Zakeju, dapače i prema Judi, koji Ga je himbeno oslovio kao svoga prijatelja.
Njegovo se držanje nije moglo krivo razumjeti. On se nije zauzimao za grješnike zbog njihove zasluge, nego zbog njihove bijede.
I onda, na kraju svoga života, nadopunio je blaženstvo milosrđa Svojom drugom rečenicom s Križa.
Na brdu Kalvariji uzdizala su se tri križa: križevi dvaju razbojnika i Križ Dobroga Pastira. Od te trojice, čije su se siluete razabirale na pozadini tamnog neba, samo je jedan bio egoističan i mislio samo na sebe: razbojnik s lijeve strane. Nijednu misao nije poklonio Spasitelju, koji je strpljivo patio, i nijednu razbojniku koji je vapio za milosrđem. Sve njegove misli kružile su samo oko njegove vlastite osobe, kad je Mužu na srednjem Križu upravio ove riječi: "Ako si Krist, spasi sebe i nas."
Ali razbojnik s desne strane nije mislio na sebe, nego na svoga bližnjega, naime na razbojnika slijeva i na Gospodina. Zahvatila ga je samilost prema lijevom razbojniku, koji se ni u zadnjem času svojega života nije obratio Bogu i molio za oproštenje: "Zar se ni ti ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu?"
Njegove misli bavile su se i krotkim čovjekom koji je medu njima visio na Križu i koji se još čas prije molio za svoje krvnike. On je bio nevin i dobar. "Mi trpimo pravedno, jer primamo što smo zaslužili svojim djelima", rekao je, "ali ovaj nije nikakva zla učinio".
Bit će zanimljivo ako nabacimo pitanje zašto milosrdni Otkupitelj nije raskajanom razbojniku samo oprostio, njego mu je dapače dao i božansko obećanje: "Danas ćeš biti sa mnom u raju"? Zašto nije Gospodin isto to rekao i lijevom razbojniku? Odgovor ćemo naći u blaženstvu milosrđa: "Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići."
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 14.02.2008. u 00:33 sati.