Jadan. Jadan. Jadan. Jadan. Jesam rekao jadan? Ja sam jadan. I nikad ne ću prestat biti jadan. Nije to u meni. Koliko god napredovao i postajao bolji uvijek ću biti jadan. Previše očekujem od sebe. Očito previše. Jadan si Darko! Pomiri se s time! Sa svojim ograničenim mogućnostima! Fuck me!! Psovao bih si sada najsnažnije psovke.
I znam da će sutra biti bolje, ali ću tamo nekad opet biti jadan da jadniji ne mogu biti. Jebeni začarani krug. Jel bi to možda trebalo činiti naš život ljepšim? Ta neizvjesnost? Ti loši trenuci navodno daju dodatnu ljepotu onim sretnim. Mislim da sam to negdje čuo.... Netko još jadniji od mene pokušao se utješiti.
"Još maksimalno 40 Božića, šiljenja borova i eto nas, otvorite ljesove dolazimo.... i? Dal se isplati bit govno i smrad i zabrijat da nismo krvavi ispod kože...." - M.R (o životu).
Post je objavljen 13.02.2008. u 22:43 sati.