demon=onaj koji zna, genij(e) odnosno pjesnički genij iz vida Williama Blakea koji se čak i u islamu zove Ginii.
definicija demona je ista kao i definicija genija što objašnjava isti fenomen: "onaj koji zna nešto a nije se sa tim prije susreo".
stoga je nečiji osobni demon njegova osobna vlastita muza. svatko
ima tog osobnog demona, tu vlastitu muzu, samo su različite snage.
poanta duhovne čistoće je da si jači od svog osobnog demona, dok je
poanta puta moći da sklapaš ugovor sa drugim, jačim demonima od sebe te ih nastojiš podrediti sebi.
ovo drugo neće ići jer takav odnos je ovisnički, parazitski, nema samostalnosti niti čistoće u tom, i dok ide-ide.
ovo je odnos kakav ljudi sklapaju i sa guruima raznoraznih vrsta.
ako se radi o učenju, pozitivno je ako to ima i svoj vijek trajanja,
ali ako se radi o vezanju, te pokušaju crpljenja energije i talenta tog gurua-onda je to put "ka" moći.
gdje su ti gurui zaista -isti takvi. birds of feather flock together.
treba dodati da je i put "ka" moći-put nemoći. jer onaj koji teži moći
-taj je nema; taj nije u kontaktu sa svojim osobnim demonom.
dok je naš osobni demon jedina naša moć, anđeo u konceptima judeo- kršćanske ideologije je kako kaže Krauli-elementarne prirode i anđeli su zapravo naše sluge, psi - onako kako crkva vidi svoje "vjernike".
Post je objavljen 13.02.2008. u 14:48 sati.