Marketing
rekvijem za mrtve pse
Prelijepi psi.
Mrtvi psi.
Sadistički ubijeni psi.
Kako mora da je RUŽAN čovjek koji je mučio do smrti ove prekrasne pse!
Kako mora da je POŽIVOTINJEN i NEIZŽIVLJEN onaj koji se iživljavao mučeći ove plemenite životinje do smrti!
Psi su izrazito pametne životinje. Kako mora da je GLUP onaj koji ih je ubio kada nije znao ništa drugo!
Lako ga je razumjeti. Tako ružnom, glupom i psihički unakaženom mora da mu je strašno kada vidi da su i psi pametniji, ljepši i plemenitiji od njega. Kako mora da je BIJEDAN kada su psi jedini na kojima može iskaliti svoju ogorčenost!
O, da može i smije iskalio bi se i na djeci i na trudnicama i na cvijeću i na slikama u muzejima i na anđelima!
Korisno je znati da među ljudima, sasvim čovjekolike, postoje i takve zvijeri kojih se treba čuvati, opasne za okolinu. Utoliko su jadni psi nevine žrtve koje upozoravaju na prijeteću opasnost. Jeste li primijetili u nekoliko nedavnih slučajeva monstruoznih višestrukih ubojstava koji su zgrozili javnost da su prije nego su pobili članove svoje obitelji ubojice već bili poznati po sadističkoj surovosti prema životinjama?
Sadističko iživljavanje nad životinjama nije samo zlo samo po sebi nego i znak da je neki čovjek u suštini nagazna mina koju treba što prije neutralizirati i zbog drugih i zbog njega samoga.
Ni njemu samome nije lako takvome. Ta tko bi ga takvog trpio? Njegovi odnosi s okolinom mora da su ozbiljno poremećeni i on taj život mora trpjeti iz dana u dan, iz sata u sat, sve do trenutka kada više ne može izdržati. Jedini odnosi mogući su mu samo sa sebi sličnima. To mora da je svakodnevni pakao.
U posljednje vrijeme društvo je sve senzibilnije za ovakve slučajeve. Oni dolaze u novine, doneseni su zakoni koji ih zabranjuju i sankcioniraju, prvi zlotvori već su javno osramoćeni i osuđeni. S druge strane, na zlotvore to za sada malo utječe. Ne čitaju oni novine i u pravilu se čude zašto im ljudi išta zamjeraju i što se uopće uzbuđuju. Trebati će još dugo dok svi takvi shvate da ne smiju zvjerski ubiti ni psa ni mačku, makar pravno bili i njihov; da se moraju civilizirano ponašati čak i ako ta civiliziranost nije ukorijenjena u njima ili će civilizacija naći načina da se od njih zaštiti.
Nitko ne može povratiti ova dva prekrasna mrtva psa u život. Ono što je moguće jest udomiti nekog drugog psića i pružiti mu pristojan život, zaštiti ga od toga da padne u ruke nekom čovjeku-zvijeri, uživati u tome da taj pas obogati naš život i time makar neznatno učiniti cjelinu svijeta boljim mjestom. Mali korak za čovječanstvo, ali mogući veliki korak za svakoga od nas.
*************************
Ne mogu odoljeti da uz gornji, ranije postavljeni post naknadno nadodam i vjesticu objavljenu upravo danas u "Jutarnjem listu":
Post je objavljen 13.02.2008. u 12:02 sati.