Marketing
HRVATSKO SVINJOGOJSTVO IMA VELIKU KONKURENCIJU U UVOZNOJ SVINJETINI
MINISTARSTVO TREBA USPOSTAVITI TRŽNE REDOVE
INTERVJU :
STJEPAN KUŠEC – PREDSJEDNIK SREDIŠNJEG SAVEZA SVINJOGOJSKIH UDRUGA RH
Stjepan Kušec predsjednik je Središnjeg saveza svinjogojskih udruga Hrvatske. U Savezu je 12 udruga koje obuhvaćaju preko 1000 članova, obiteljskoh gospodarstva, većih i manjih koja se bave svinjogojstvom. Predsjednik Kušec koj je iz sela Kusijevec iz Koprivničko - Križevačke županije ima svoju obiteljsku farmu od 800 komada svinja, najvećim dijelom krmača i nerastova koji su osnova za proizvodnju, a svi su oni pasmine veliki jorkšir, landras ili križanci F1. Na toj se farmi godišnje proizvede 1500-2000 komada svinja.
Sa Stjepanom Kušecom razgovarala sam nakon što je ministar mr. Božidar Pankretić održao sastanak u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja s predstavnicima mesne industrije, Croatijastočara, te predstavnicima Središnjeg saveza svinjogojskih udruga Hrvatske. Tema sastanka bila je «Analiza stanja i mjere koje Ministarstvo poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja namjerava provoditi u cilju konsolidacije proizvodnje i tržišta svinja i svinjskoga mesa».
Koji su razlozi da ste kao predsjednik Središnjeg saveza svinjogojskih udruga zatražili žuran sastanak kod ministra poljoprivrede? To je ujedno prvi sastanak ministra Pankretića s predstavnicima neke poljoprivredne grane!
Žuran je opstanak hrvatskog svinjogojstva jer ima veliku konkurenciju u uvoznoj svinjetini. Priča se javno, pred potrošačima kako poljoprivredni proizvođači dižu cijene. Htjeli smo i na to skrenuti pozornost, jer to nije točno. Prije tri, četiri godine svinje smo u ovo doba godine prodavali po 13 kuna za kg žive vage. A gospoda nam danas nude sedam kuna plus dvije kune, dakle ukupno devet kuna. Ali moram podsjetiti da je u posljednje tri godine cijena hrani za svinje porasla za 300 posto, porasla je cijena gorivu, a cijena našem proizvodu – svinjetini je pala. Ali mi nismo ti koji niti diktiramo cijene u imputu, niti diktiramo cijene svinjskoga mesa. Došli smo dotle da se gasi proizvodnja u svinjogojstvu. Neki svinjogojci kolju rasplodne krmače. Prošla godina je bila teška godina, godina suše, svinjske kuge i došlo je do katastrofalne situacije. Tražimo slamku spasa.
Kako spriječiti tuđu zaradu na onom tko svinju proizvodi?
Mi smo prvo predložili ministru da uvede tržni red, da se uspori uvoz svinjetine, ako se uvoz već ne može zabraniti zbog ranije preuzetih ugovora i dogovora.
Danas imamo daleku Rusiju i Putina koj strahovito mnogo novca ulaže u proizvodnju hrane kako bi bio neovisan. Pa smo i mi molili ministra da se zauzme za to da se pripomogne što financijski što raznim drugim mjerama proizvodnja u svinjogojstvu. Jer kada u zemlju uđe odojak i od njega se ishrani svinja u Hrvatskoj, ta svinja dobiva također 50-60 kn poticaja hrvatskog novca. To znači da potičemo onog tko je tog odojka proizveo u Europi. Prema tome treba oživjeti i uložiti u domaću proizvodnju. Ako imamo ikakav bruto nacionalni dohodak onda bi trebalo izdvojiti nekakav postotak za razvoj poljoprivrede, za ulaganje u svinjogojstvo i ulaganje u proizvodnju hrane. Jer svaka zemlja koja ima hrane za svoje stanovništvo može se smatrati stabilnom zemljom, a svaka zemlja koja ovisi o uvozu hrane da bi prehranila svoje stanovništvo nije stabilna i ne može biti stabilna. A mi imamo takve resurse da bi se mogli baviti izvozom hrane, pa i izvozom svinjskoga mesa. Moram reći i to da ako u Europi meso vrijedi tri mjeseca u dubokom smrzavanju, zašto kod nas vrijedi šest mjeseci? Znači treba uvesti tržne redove i sljedivost proizvoda, da svaki potrošač koj u bilo kojoj mesnici kupi meso zna s koje je farme meso, kada je zaklano, kada je pušteno u prodaju. I treba oživjeti domaću proizvodnju, na taj način i hrvatskom čovjeku dati posao, a hrvatskom stanovništvu da se hrani sa svježom i zdravom hranom.
Jeste li o pitanjima o kojima govorite ministru dali nekakav rok?
Rok nismo dali jer smo bili sretni da nas je primio. Prosto smo se bojali nastupati zapovjednički, jer je ovo bio naš prvi susret sa novim ministrom, Pankretićem. Ali molili smo ga da se te stvari hitno riješe. A tražili smo ministra da se i riješi slijedeća situacija: kada seljak želi svinju odvesti na sajam, ili u neku klaoničku industriju, dakle da bi je stavio u promet mora platiti 170 kuna. Od toga 50 kuna stoji dezinfekcija prijevoznog sredstva, a 120 kuna se plaća administrativna papirologija. Jedan dio novca ide veterinarskoj službi, a jedan dio u ministarstvo poljoprivrede. Tu se mora žestoko krenuti prema tome da se ti nameti smanje. Mi smo i prije tražili da se to sredi. No međutim prošao je mandat bivšem minustru, došao je novi ministar. Ali nadamo se da će se tržni redovi dogoditi i da će se problemi riješiti. Rekli smo i molili da bude neka zagarantirana cijena svinja i svinjetine koja bi trebala biti normalna. A kada bi netko toliku brigu vodio o poljoprivredi i proizvodnji hrane kao što se vodi o nekakvim drugim resursima, naprimjer brodogradnji, gdje ima više koperanata vani nego u Hrvatskoj, onda bi bilo dobro.
Cijena od 170 kuna za stavljanja svinje u promet odnosi se na jednu svinju ili na leglo?
Radi se o jednoj svinji . No međutim, ako istovremeno tovarimo više svinja onda nešto cijena pada, ali u principu, ako poljoprivrednik prodaje jednu svinju onda su mu troškovi 170 kuna. Ista je situacija i kod teladi i kod junadi. No moram reći da tih davanja od 170 kuna u Sloveniji, koja je u EU, nema. To sve plaća država. Ja sam u Sloveniji o tome snimio video materijal i prikazao sam ga u Ministarstvu poljoprivrede za vrijeme mandata ministra Čobankovića. U Hrvatskoj ima dosta «parazita» koji žive na proizvodnji poljoprivrednika. Govorim iz iskustva. U Hrvatskoj se mnogo puta nastoji primjenivati nekakva europska norma, odnosno mi bismo trebali prihvatiti europsker obveze, a nemamo europska prava i to je veliki problem. Jer ono što netko živi u Europskoj uniji živi po drugim pravilima i onda on tamo živi 100 %. Kod nas je model takav da ono što poljoprivredniku ide na štetu to mu se nameće kao «europsko», a ono što bi nam bilo od neke koristi to će biti prihvaćeno «po domaću».
Gdje svinjogojci svinje prodaju, budući da u mnogim mjestima nema sajma?
Ljudi svinje dosta prodaju prema mesnicama i klaoničkim industrijama. Jedan dio svinja s moga kraja prodaje su i u Dalmaciju, zapravo prodaje se tko gdje može i tko se kako snađe, jer nema- ja bih to rekao- uređenog tržišta.
Ali vi ćete se boriti za uređeno tržište, zar ne?
Mi se stalno borimo da tržište bude čisto i pošteno, a što je najvažnije, da ovaj kupac posljednji koj dolazi s košaricom, koja se u medijima stalno spominje, da meso kupi po nekim normalnim cijenama za naše prilike. Jer nije dobro da se naš proizvođač u Hrvatskoj stalno uspoređuje s nekim u Europi, zato jer mi nismo u Europskoj uniji, imamo svoje podneblje, svoj način življenja i ne možemo preko noći to izmijeniti – jer naprosto nemožemo. Sve što se kod nas događa u sferi poskupljenja, bilo hrane za ljude, bilo hrane za stoku, blagonaklono se govori da nas je zahvatila globalizacija, no nije baš tako. Jer vitaminsko mineralni dodatak je u EU mnogo jeftijiji , sojina sačma također, itd.
Da li je bilo riječi o interventnom otkupu svinja?
Bilo je riječi i mi jesmo u situaciji da imamo višak svinja u ovom periodu iako ne proizvodimo niti 40% svinjskog mesa od količine koja je potrebna Hrvatskoj. Ali javio se višak svinja koje nitko neće kupiti, zato što je došla svinjetina iz uvoza i koje su europske države ili možda i prekokontinentalne subvencionirale da izvoze van.I takva svinjetina dolazi u Hrvatsku i onda ruši konkurenciju ovdije. Pa se je reklo da se ovo više neće zvati «interventni otkup» nego da će se ovo zvati «poravnanje sa europskim konkurentnjim cijenama».Jedan dio svinjetine i svinjskog mesa iz RH proizvodnje, klaoničke i prerađivačke industrije ići će po šest ili sedam kuna žive vage. Polovice koje koštaju 700 kuna na živoj svinji koje su prosječne težine 78 kg, bez utrobe i iznutrica, one u trgovačkim lancima koštaju negdje i 1500 i 1700 kuna. Proizvođač svinje će dakle dobiti sedam kuna po kologramu plus dvije kune od države, a trgovački lanci imaju cijene svinjetine višestruko više.
Kakav je stav ministra Pankretića o poravnaju sa europskim konkurentnim cijenama?
Toga će biti, na način da će se udio mišićnog tkiva, tzv. mesna jedinica tkiva, plaćati po 12,5 lipa što će se plaćati sedam kuna za kilogram, a dvije kune po kilogramu će subvencionirati Vlada odnosno Ministarstvo poljopruvrede, nakon donošenja državnog proračuna..A otkup svinja krenuti će uskoro, nakon dogovora sa klaoničkim industrijama.Svinje bi trebalo što prije poklati, jer je hrana strašno skupa. Kako sam već rekao hrana je poskupjela 300 posto. Naprimjer prije 1,5 godine kukuruz je bio po 0,60 lipa za kg,a danas jedan kilogram kukuruza košta dvije kune. Poskupio je i ječam i vitaminsko mineralni dodaci, zatim i tzv. riblje brašno, tako da je imput otišao gore, a cijena svinje je otišla dolje. I sada se nameće pitanje, kako uopće postoji i kakva proizvodnja. Ali ako se nastvai ovakvim putem kao što je bilo do sada, a sada je veljača, 2008. zagarantirano je da kroz godinu dana jednog velikog dijela hrvatskog svinjogojstva neće biti. Ljudi će to morati ugasiti, prodati pošto- poto, objekte zatvoriti i ići trbuhom za kruhom, pa će se i dalje vršiti pritisak prema gradovima.
Imate li vi na svojoj farmi svinja koje do sada niste mogli prodati, a zbog kilaže trebaju hitno na tržište, u prodaju?
Kako da ne i ja i članovi svinjogojskih udruga i moji prijatelji. O čemu se radi? Klaonička svinja kada je teža od 100, 110 kg daleko više jede i za prirast je mnogo skuplja, jer na sebe počinje skupljati sve više masti. A onda troši i daleko više hrane i to je čista propast. I tada počinju strašni gubici. To je naša realnost.
Kakvo je uopće stanje hrvatskog svinjogojstva?
U posljednje vrijeme nitko za svinjogojstvom nije mario, usudio bih se reći ni politika ni struka. Ostacvljeni smo na nekoj vjetrometini. Svinjsko meso je meso hrvatskog čovijeka, kao i piletina, zato što je još uvijek po pristupačnoj cijeni u odnosu na neka mesa drugih životinja koja su mnogo skuplja.
Koliko se u Hrvatskoj troši svinjetine i koliko ih u uzgoju nedostaje ?
Prema nekim saznanjima u Hrvatskoj se troši 18 kg svinjskog mesa po glavi stanovnika godišnje, a u europskim zemljama se troši 25-27 kg po osobi. Od klaoničke težine svinje koja živa ima težinu 100 kg dobije se 50 kg mesa. Nekakav europski prosjek je da je za dvije osobe potrebna jedna svinja. Hrvatska ima četiri milijuna stanovnika. No statistika nije uvijek najbolji pokazatelj, jer nešto svinja otpada na tradicionalne seoske svinjokolje, a dio svinja se gubi i na crnom tržištu, što nije evidentirano.
Post je objavljen 13.02.2008. u 09:36 sati.