Ovih dana se ponovno zahuktala rasprava o ukidanju sudova u Hrvatskoj u sklopu reforme pravosuđa. Ovaj put je izgleda odluka konačna – Vrgorac gubi Općinski sud, premda je tijekom prošle godine bilo nekih naznaka da će Općinski sud ostati, a Prekršajni biti ukinut (bar samo tako čitao u novinama). Naš će se Općinski sud skupa sa onim u Pločama pripojiti Općinskom sudu u Metkoviću. E sad, ja kao local-patriot dobro znam kakve će argumente imati naši građani da sud ostane u Vrgorcu. Tu je u svakom slučaju tradicija još od stare Austrije (ili ako ćemo se šaliti – najekstremniji će reći – još od vremena imotskog kadije koji je našim precima sudio!), ali u Hrvatskoj ima i starijih sudova koji će ovom reformom biti ukinuti. Što se tiče udaljenosti, Vrgorčanima će sud biti udaljen trideset kilometara, ali ima i udaljenijih. S druge strane država ima brojne razloge zašto ukinuti vrgorski sud (i brojne slične). Naime vrgorski Općinski sud ima jednog suca, tako da se o sudskom vijeću može samo sanjati. Stanovnika pod jurisdikcijom vrgorskog suda je premalo, a cijena predmeta u takvom sudu je mnogo veća nego u većim centrima gdje je više sudaca i gdje se predmeti brže rješavaju. Naravno, teret ove reforme će najviše podnositi suci koji će morati putovati od mjesta prebivališta u mjesto rada, te nešto manje građani koji će morati putovati na veće udaljenosti kako bi obavili posao koji su dosad obavljali u Vrgorcu.
Kad malo rezimiram stavove lokalnih sredina i Države, shvaćajući i jedne i druge, zaključujem nekoliko stvari. Prvo, udaljenost Vrgorca od Metkovića je trideset kilometara, ali kolika je udaljenost npr. za prosječnog stanovnika Rašćana, Poljica ili Kozice od Metkovića - skoro duplo. Kad se ukida neki sud, lako je uzeti kartu sa ucrtanim sudovima i nekog ukinuti, tj. spojiti sa većim sudom, te, iako su ministrici pravosuđa puna usta govora kako su u odlukama o ukidanju sudova pazili na prometnu povezanost i dostupnost, bilo bi lijepo da je prije ukidanja suda npr. država popravila cestu Vrgorac-Metković koja je danas u katastrofalnom stanju, a od silnih kamiona koji gore prolaze u zadnje vrijeme svi koji tom rutom putuju drže glavu u torbi. Drugo, država ima potrebu da u reformi sudstva učini sve da sudovi budu brži, i pod cijenu ukidanja nekih sudova, ali me muči što meni, kao građaninu Vrgorca (isto kao npr i građaninu Drniša, Gračaca, Grubišnog polja i drugih gradova koji gube sudove) nitko iz Zagreba neće doći, organizirati predavanje ili tribinu u polivalentnoj dvorani Grada i objasniti što ukidanje suda donosi, a što oduzima vrgorskim građanima. Opet se iz naše vrle metropole prema nama u provinciji ponašaju kao da smo budale i kao da nama ne treba ništa objašnjavati, i da će oni gore misliti umjesto nas. I ta činjenica mi najviše smeta u ovoj situaciji.
Situacija sa vrgorskim institucijama danas nije previše bajna. Sud se ukida, pošta radi samo ujutro (kad se samo sjetim izgradnje silnih područnih pošti devedesetih godina), muzeja i kina nemamo, nemamo novine, nikakvu regionalnu televiziju koja bi obuhvaćala Vrgorsku krajinu, nemamo intelektualce koji će nam pisati knjige i širiti kulturu, nemamo nevladine građanske udruge, tj. nemamo skoro ništa, pitam se hoće li jednom pasti na pamet gore u Zagrebu da npr. ukine nekoliko razreda u školi, neka odjeljenja, pokoji granični prijelaz ili u najgoroj situaciji (ne daj Bože, da kucnem u drvo) da se Vrgorcu ukine status Grada (no to teško može dogoditi, premda se zalažem da se brojne općine poput Zažablja, Brela, Lišana Ostrovačkih i drugih ukinu budući da nemaju nikakvo institucionalno i povijesno opravdanje za svoje postojanje, dok Vrgorac ipak ima dvostoljetnu tradiciju postojanja općine i šest stoljeća od prvog spomena). Na što bi tek tada ličio naš Vrgorac.
Kako se boriti protiv takvog groznog scenarija? Ne treba biti preveliki mudrac da bi odgovorio na to pitanje. Jedini način je rad na što većem razvoju naše sredine, privlačenjem mlađih i obrazovanih ljudi i transparentnošću gradske uprave. Mlada krv može učiniti mnogo za naš ostarjeli grad (sredina se može zvati ostarjelom ako u ukupnoj populaciji ima više od 12% ljudi starijih od 60 godina, u Vrgorcu je taj postotak 22,4!!!). To nam je jedina opcija, u suprotnom, užasavam se alternative.
Post je objavljen 13.02.2008. u 09:18 sati.