*Jeste li uvidjeli jednu jako čudnu stvar? Unatoč svim onim pomicanjima kontinenata, Richterima i svemu, Sibir danas mi nije ništa bliži nego što je bio prije deset godina. Džabe mi tektonika..
*Nije mi jasno kad sam prestala osjećati.
Sve je bilo u redu. Sve je bilo u mojim eksplozivnim, pretjeranim, blještavim bojama. Kud je to nestalo? Hoće li se vratiti.
Jeste li se ikad smijali i odjednom samo počeli analizirati zašto to radite, i što se sve veže uz smijeh? Mislim, ovo je najgora smrt za poetu. Osjećam se identično kao Janko Polić u onoj svojoj pripovijetci kad mu je umro… tamo neki. Analiza, analiza, analiza. Kako da to perstanem raditi?
Posebno sad kad je sve savršena podloga prštati… Sad kad imam ono svoje čudo od momka i kad se sve splelo u čudan uzao ljudskih odnosa, i kad bih trebala biti napeta kao struna.
A kad sam već kod tog da imam čudo od momka.. Je li to istina? Da li stvarno ne postoji nitko bolji od njega, ili mi se samo ne da tražiti. Ok, dobro, u tome sam bar sigurna. Možda imam sad neki manjak emocija, ali barem je on siguran. Kad nisi siguran, vjeruj drugima.
Nekako mi se smanjio kapacitet sreće i ljubavi. Moram, makar je ogavno, priznati da Miru volim manje. Ne manje od nekog određenog, nego manje nego što bih mogla. Gdje su leptirići, gdje su prokleti leptiri???
Da li ću ostati tako? Ovako do kraja života? Više mi se sviđa kaleidoskop od prije. Kad sam znala plutati u endorfinu.
Treba mi nešto. Nešto malo, po mojoj procjeni, jer imam ja toga još. Nadam se. Samo što to više nije kontinuitet nego su iskre starine kad otkopčam jedan gumb na njegovoj košulji i češkam mu trbuh, ili kad umirem od smijeha pored tuš kabine dok je Zvjezdica na veceu (ne pitajte).
Treba mi nešto, a da nije alkohol…
Bože, je li ovo STARENJE???
Starenje je nešto što priželjkujem i čeg se užasavam u isto vrijeme.
Želim ga ako donese mir i sva ona sranja s reklama, ako ću moči na kraju dana leči pored Mire i prikrmit mu na ramenu, možda malo sliniti.
Ne želim ga ako je ovo to. Ako će to donijeti samo emocionalnu otupjelost.
Oj, vi stariji, znam vas ovdje nekoliko, je li odraslost to?
Bože, jesam li odrasla.
Sad sam već paranoična.
Idem spavati.
U nadi.
Sluša se: Pilot – svašta
Želi se: seks
Osjeća se: A KAJ JA ZNAM VIŠE??
Post je objavljen 13.02.2008. u 01:49 sati.