Marketing
Zidovi moje tamnice sve su deblji
Tako je tijesno. I svakim trenutkom prostora je sve manje. Uskoro ću morati pobjeći odavde.
Sve je manje zraka.
I svaka moja suza zauzima sve više prostora u odajama moje boli. Mogu li ikoga potplatiti da me pusti iz ove tamnice?
Omotana sam lancima. Tako su dugački... čini mi se da ih je nemoguće odmotati.
Toliko je maski oko mene. Koliko je lica pravo? Kada će maske pasti?
Hoće li me i dalje gurati sve dublje?
Zidovi su tako debeli, čvrsti, ne mogu ih srušiti.
Ali moraju postojati vrata. Ne, ne mogu biti zazidana ovdje!
Osjećam hladan vjetar. Ali sada ne šapuće, vrišti! Ali ne može nadglasati zvuk udaraca mojih suza u ovaj hladan pod na kojem već tako dugo ležim. Mislim da se više ne mogu podiči. A hladnoća je nepodnošljiva. Uvukla se u kosti. Hoće li ova tamnica postati moj grob?
Hoće li netko skinuti masku, primiti me za ruku i izvući me? Zajedno samnom srušiti zidove koju su sve deblji...
Koža mi je već sada tako bijela, čeznem za samo jednom zrakom sunca, tako toplog, nedostaje mi taj osjećaj, iako mi je mjesečina draža.
Čini se da nedostaje tako malo da se moja tamnica počne puniti ledenom vodom, toliko hladnom da će spaliti i najsitniju koščicu u mome tijelu. Radujem se tome. Zamrznut će moje osjećaje.
Post je objavljen 12.02.2008. u 23:27 sati.