Marketing
she stares at the ceiling and tries not to think
stojim kraj prozora s rukom zapletenom u kosu dovoljno cvrsto da malo boli i zapravo ne vidim zid nasuprotne zgrade preko nervoze koju osjecam u trbuhu i napetosti u ramenima
prestala sam brojati salice kave - vjerojatno ce mi pozliti od prevelike kolicine - nevermind, nije bitno - i vjerojatno bih trebala nesto pojesti - ne mogu, mucno mi je od same pomisli
reakcija na uznemirenost koju osjecam nije zivcano hodanje od zida do zida u kliseju nego skoro pa savrsena nepomicnost - cudno, inace ne mogu smiriti ruke
nekoliko cd-a nemarno pobacano na hrpu (it's a bad habit of mine, i really should make copies) nakon pola preslusane pjesme u gradaciji potrebe za soothing efektom koji glazba inace ima ali kojeg trenutno ne mogu naci - presporo je, sve je presporo i pretiho i premalo vristavo i premirno i ne pase
i prosla noc bila je spoj umora koji mi nije dao da drzim oci otvorene i povremenog frustriranog okretanja i zaplitanja u deku uz zivcano postavljanje "gdi se zaboga gasis" pitanja vlastitom mozgu i mazohistickih pomisli o dovoljno teskoj tavici koja bi rijesila problem po kratkom postupku, po mogucnosti prije jutra koje je doslo opasno blizu
probudila me poruka oko 8am - bratic kojem drzim instrukcije trebao nesto oko nejednadzbi - nije mi se sms-om rjesavalo zadatak, pogotovo jer smo te stvari prosli i da je ucio vise od par sati ne bi bilo problema - plus, cini mi se da je slao sms za vrijeme ispita na sto poprilicno posizim i kad odspavam vise od 4 sata - odgovorih mu danas oko podne
panika jedva drzana pod kontrolom - cijena je konstantan osjecaj beskorisnosti, uzaludnosti i nesposobnosti - jos samo sutra, jos samo sutra, then it's all over, it's all over, samo jos sutra and then it's over - nisam napravila pola onog sto sam trebala/mogla i ne mogu jer mi se doslovno gadi.. ili se samo radi o lijenosti, ne znam ne znam NE ZNAM! :ocaj i nepomicnost: make me forget this, please, just make me forget for a while
i ne mogu se pomaknuti s mjesta, ne mogu ne mogu NE MOGU! and i'm gonna be the one to screw it all up - stavka visoko na popisu mojih strahova i jedan od onih kojeg svakodnevno vidim kako veselo mase iz ogledala - funny, don't you think?
danas je jedan od onih dana kad se sve cini do bola uzaludno - i osjecaj tezine u meni ono sto je pod reflektorom - i umor umor umor umor i pokusaj emotivne pripreme za sutra - jadna mala i naivna koja misli da moze napraviti nesto pa da dvosatno osjecanje uzaludnosti i nesposobnosti with a cherry on top - you're stupid jer to ne znas napraviti - prodje kolko tolko bez potrebe za visesatnim (nadam se ne i visednevnim) krpanjem moje ionako nestabilne psihe - do sada nikad nisam otisla s kolokvija prije nego sto je proslo pola vremena barem i da ga nisam napisala barem za prolaz - there's a first time for everything, right? kad bih barem mogla ne procjenjivati sebe, koliko vrijedim, preko tako neceg.. vec sad se osjecam posteno emotivno zgazeno
i ne mogu cak ni citati.. ne mogu.. to je drugi od nekolko dopustenih nacina rjesavanja kaosa u glavi koji danas ne funkcionira. great. just fucking great. nije ta lista bas tolko duga.. then again, pisanje izgleda kolko tolko funkcionira.. mozda sredi stvari dovoljno dobro da glazba (malo prije pomislih da je mechanical animals bas ok stvar.. napredak) i knjige srede stvar na tolerable nivo - lotr ce rijesiti nervozu zbog koje ne mogu zaspati ko i inace pred ispit
i mislim da cu sutra trebati jako puno crne boje
Marina V: IN MY HEAD
Tormented, over-worried
Neurotic, always hurried
I try to swim with a coat of lead
And when I bleed my finger
My sharks are sure to linger
And I get buried in the red
...
Sarcastic, sentimental
Self-willing detrimental
I'll take the hit to save the world
But when my fears surround me
I know they're sure to drown me
And I get carried in the swirl…
I take myself to scary places, places in my head
Post je objavljen 12.02.2008. u 17:00 sati.