Danas sam sjena Lovca dok tiho klizi za svojim plijenom…Mjesec mi je na čelu.
Vjerno me prati Nemir (moje ime nosi)
More sam prepuno bure i želim poletjeti negdje daleko dok bijesno i obijesno razbijam hridi svoje duše, dok lomim ono što se slomit ne može.
Vezujem vjetar i podižem koprenu valova i snova….operi me svojim modrim dubinama
Molim…pa vičem da me čuješ….odnesi me u neke nove zemlje, zaroni u moje dubine, učini da postanem jedno biće…da trajem u tebi.
Ne znam gdje sa sobom i dok u meni raste nemir pokušavam složiti misli u suvislu sliku ovoga dana…ne ide
Zovu me daljine i neke nepoznate ruke čiji dodir poznajem oduvijek
Dođi i budi moja…dat ću ti sebe
Pa pjevam neke zelene pjesme dok se budim u hladnim zorama ove zime
Tko me to gleda? Pobjeći ću tiho poput sjene u hlad…da nestanem, da se stopim sa sivilom svakodnevnice, da me ne prepoznaš u gužvi.
Iza tebe sam….kao sjena koja te prati..skrivam se i hodam stopama Lovca
Tražiš me oduvijek i smisao sam tebe (baš kao što si ti moj)
Hodamo u krug i na putu smo sreli razne ljude… …svaki korak, susret i dodir….
Svaka riječ, godina i sekunda….
Baš sve…vodilo me tamo
Čujem ti korake pa se skrivam ispod skala….spajaju se naše sjene
Ćutiš li moje srce? Udara u ritmu tvojih koraka…
Izdat će me
Ideš da se vratiš, praviš se da me ne vidiš i kupuješ vrijeme…
Besramno me voliš riječima i još besramnije želiš….
Topim se u tvojim rukama i dok me uzimaš želim te još više i jače
Riječi su naše istine
Odustajem i okrećem ti leđa (pod skalama dok pada mrak) i tvoji koraci umiru u meni.
Odlaziš a ja se čudim oblacima na nebu (nikad jasnije nisam vidjela more)
Odlaziš samo zato da bi došao
Skidaš se i zoveš me da dođem….
Legni pored mene (tu ispod skala)
Šutimo zagrljeni dok nas pokriva more (kako je lijepo doći kući)
Post je objavljen 12.02.2008. u 16:47 sati.