Marketing
Smrt je dio života...
Ulazim u kuću...brzo...brže...najbrže...
Liječnik je već bio na izlazu...
Otvaram vrata...prva...druga...treća...
Otvaram posljednja vrata...one sobe u kojoj ona leži sama zamotana u svježe oprane bijele plahte.
I njezino lice je već postalo bijelo...toliko bijelo da se počelo stapati sa bijelim plahtama.
- Umirem... Dođi. Sjedni pored mene.
- Zašto umireš?
- Došlo je moje vrijeme. Ne boj se, dušo. Smrt je dio života. Sve nas to jednom čeka.
Svatko je kovač svoje sreće. Iskoristi ono što ti je Bog dao.
- Koja je moja sudbina?
- To ćeš morati otkriti sama. Život je bombonijera. Nikad ne znaš što ćeš dobiti.
Nedostajat ćeš mi...
Zadnje riječi odzvanjale su mi u uhu cijelo vrijeme... Sve dok nije potpuno napustila ovaj svijet. Svijeća u njoj se ugasila i više nije svijetlila. Oči su joj se polako zatvarale. Polako je tonula u krevet...u bijele plahte. Zadnjim izdisajem nestala je i njena duša... Dignula se uvis i u obliku leptira poletjela zajedno sa povjetarcem prema svjetlu. Sad je bila slobodna... Slobodna kao leptir...a to je oduvijek htjela biti. Leptir da odleti daleko...u neki novi kraj. U neki novi život... Posljednja želja sada joj se ostvarila...
Post je objavljen 12.02.2008. u 16:13 sati.