Marketing
Lažni kišobrani
U šetnji gradom pogled mi privlače ljubavne dekoracije. Na sve strane ljubav. Iz izloga samoposluge izviruje ljubav zapakirana u sjajni celofan, omotana crvenom vrpcom. Na staklenim prozorima kioska redovi novina s ljubavnim naslovnicama. Trgovina Sve za dom nudi srcolike jastuke. U izlogu apoteke lijekovi za srce. Parfumerije izvjesile zastave s mirisima ljubavi. U frizerskim salonima češljevi u obliku srdaca. U zjenicama prolaznika odraz crvenih srdaca. Na pločniku tragovi u obliku srca.
Gradom luta Valentin. Sve su to njegovi znakovi. Gdje li se skriva? Osvrćem se oko svoje osi i učini mi se da sam ga vidjela kako je zamaknuo iza ugla. Požurim i uskoro se nađem samo nekoliko koraka iza gospodina koji u desnoj ruci nosi crvenu vrećicu. Aha, to je on! Sigurno je prepuna ljubavi, zato je tako teško vuče. U tom trenutku na vrećici popuštaju ručke i ona ispada iz gospodinove ruke. Po asfaltu razasute stvari. Mnoštvo plastičnih kutijica crvene boje: spužve, šamponi, sredstva za čišćenje i poliranje – sve za automobil. Dok je sve to vraćao natrag u vrećicu, iz džepa mu je ispao listić s oznakom kladionice u kojoj je uplaćen, a on je psovao kao kočijaš. Lažnjak.
U tom trenutku iz obližnjeg butika izlazi muškarac u crvenoj majici s natpisom koji izdaleka ne vidim pročitati. Približit ću se, to bi mogao biti on! (Valentine, znam da si tu negdje!) Koračajući iza njega, uglađenog, namirisanog i lijepo odjevenog, skoro sam se zaljubila na prvi pogled. Došavši do semafora na kojem je bilo crveno, pomaknula sam se naprijed i zamolila ga da mi kaže koliko je sati. Baš kad sam pomislila da sam napokon došla do otkrića, okrenuo se a ja sam na majici, baš u predjelu srca, ugledala natpis: Samo za seks. A on reče: "Oćemo se maznut?" Odmah mi je bilo jasno koliko je sati. Lažnjak broj dva.
Krenula sam prema parku razmišljajući kako nešto ipak nije u redu! Sve u znaku ljubavi, a sami pogrešni tragovi! Tragovi!!! U tom trenutku na kamenčićima posutim po stazi između nasada ugledam otisak srca. Tu si, dakle! Osvrnem se i dobro promotrim park. Slijedeći trag, došla sam do jedne klupe na kojoj nije bilo nikoga. Samo jedan kišobran. Ali ne bilo kakav. Ispod tog se kišobrana jednom davno skrivao Valentin. Ne u plastičnim vrećicama, ne u ponudama za jednu noć, nego ispod kišobrana.
Šteta je samo što takav kišobran ljudi često gube, ne čuvaju ga i zavaravaju se lažnjacima i imitacijama, zaboravljaju, traže, a ne nalaze.
P.S. Za jedan sjajan opis posebnog kišobrana i njegova značenja zaslužna je Koraljna.
Post je objavljen 12.02.2008. u 11:05 sati.