Marketing
Za početak svima čestitam utorak.
Zatim krećem dalje u pisanje ovog posta, koji naravno neće bit ni mudar ni pametan. Zato što sam od 8-9 imala mudrosti i pameti već puno previše. U ovoj je sobi razrađena sva politička situacija viđena očima mojih kolega. Zatim je krenulo u viđenje situacije u firmi. Budući da se još nisu naučili toleranciji i demokraciji to su istovremeno govorili barem troje, ako ne i četvero. Ja sam šutjela jer nemam jačinu glasa koja bi mogla parirati drugovima i drugaricama. O pameti da ne pričam. Em što ne gledam TV pak ne mogu sudjelovati u kritici jučerašnjeg TV dnevnika, em što sam pospana pak se bavim sobom i laganim probuđivanjem vlastitoga tijela.
I dok su moji osvješteni kolege dakle gledali televiziju te jutros diskutirali o tv programu dotle sam ja, radni narod, išla privređivat. Mislim jučer sam išla privređivat. Podizat kućni buđet. Pak sam ono što sam privredila potrošila na cigarete pa sam opet na nuli.
U stvari, imala sam pun gepek praznih boca. Jer mi smo jedno ekološko domaćinstvo koje boce ne bacamo nego ih lijepo trpamo u gepek. Trpamo i trpamo. Pa mi auto postao težak. Pa kad otvoriš gepek misleć u njega nešto stavit prazne ti boce iz njega ispadaju mahom. E , onda sam se naljutila, čula da u Billi primaju do 80 boca i lijepo se uputila tamo, riješit se istih.
Moram priznat da mi je bilo baš ok. Igrala sam se s onim aparatom koji guta boce. Stvarno zgodno i dobro sam se zabavljala. Budući da mi po deset boca odnesemo u getro ovo mi bilo prvi put da imam veću količinu i da se nalazim nasuprot stroju koji guta boce.
A ljudi donose boce u vrećama za smeće. Pak to traje i traje. Dok oni isprazne svoje vreće ti moš glat izmolit 200 zdravomarija i jedno 12 očenaša pa onda iznova. Stojiš cupkaš i čekaš. Već bi se sto puta okrenuo i otišao doma, ali se onda pitaš, a što ću s bocama? Pa ostaneš. Kreneš isponova sa 200 zdravomarija i 12 očenaša i nakon jedno sat vremena dođeš na red.
No tu kreće zadovoljstvo. Boce stavljaš u otvor i gledaš kud one idu. Mislim mene to fascinira. Oduvjek me fasciniralo gledanje pokretnih traka. Meni to fenomenalno. Pa sam se tako igrala i stvarno, ali stvarno uživala. Taman kad me krenulo, kad sam se zanijela, evotigana vrećica prazna.
Kao što sam već napomenula zaradila sam za jedan ronhil superligt. Koji sam odmah naravno i kupila. I to je to.
Ali mi bar gepek prazan.
Što znači da bi unutra mogao stat jedan kolač naprimjer.
Pa ako netko slučajno ima kolač viška, ovim putem javljam da kod mene u gepeku sada ima mjesta.
Bilježim se.
Zatim sam otišla prijateljici na kavu. Lijepo sam se uparkirala, pozvonila i čekala pred vratima. Otvorilo vrata i sad gledamo mi jedna drugu. Ja se mislim "čovječe tko je sad ovo?" . Ona druga si valjda misli isto. Dok mi nije sinulo da sam otišla u krivo stubište i pozvonila na kriva vrata.
Pa sam se ženi uredno ispričala, nabacila jedan od osmjeha tipa "nisam retardirana mada vama izgleda da jesam" i krenula pronać pravo stubište. Meni u prilog moram reć da se prijateljica friško preselila a stubišta sva ista.
E ondak smo se zapričale pak sam danas dodatno umorna, jer mene kad pustiš nekom na kavu to ti je kao da si pustio psa s lanca.
Post je objavljen 12.02.2008. u 08:58 sati.