Marketing
......"Bog nije varalica koji bi nam ponudio podršku i ostavio nas kad se na Njega oslonimo"
...dugo ..do pred jutro noćas...ove riječi ....ostaše budne u meni...i opiraše se snu...
...Razmišljah o tome...kako je u njima snaga...koja nam je dana....da se izvučemo i iz najveće tame...najdubljeg dna...da se vratimo....ma koliko daleko otišli....i gdje god bili....
Ćesto govorim o sebi...u vremenu prije...i vremenu poslije...Susreta...
...i pitam se ponekad...kako je uopće moguć hod bez Njega...u ovoj suznoj dolini...
....kuda uopće...svrnuti pogled...kuda nasloniti glavu...koju nadu pronaći...i koje svijetlo u danu koji se budi nazirati....ako Njega nema na obzorju...
...Ponekad me zapljusne dan...u kom se poslože situacije...baš...težina...i mislim...
Bože....gdje bih bila sad...da onog dana nisi odlučio da je vrijeme da provališ....moje zidine...
...brane koje sam gomilala ...da bih zaštitila svoje najdraže....a te brane....spriječavahu prodor svjetla u moj dom....
...bih li mogla uopće disati...onakva preplašena...pred ovim situacijama...da Ti nisam povjerovala...
...i što se promijenilo....od onda....od našeg Susreta....
Sve je skoro na svom mjestu...gdje je i prije bilo....samo si sad Ti u svemu....
...Ti...u svakom strahu ...koji bi se želio razviti...svojim svjetlom sprečavaš njegovo rađanje...
...Ti ...u moju slabost ...i malenost...unosiš jakost riječima...“Ne boj se....ma kako to izgledalo...ja sam tu....i nisam varalica...neću te ostaviti na pola puta....neću te iznevjeriti....moja je riječ Istina...“.
...I doista ...ne bojim se više...ja...preplašena i mala....sad doista...ne bojim se...
....samo stoga jer držim Tvoju ruku......i gledam u Tvoje oči....i vučem te za sobom...svakodnevnicom svojom....svjesna....da ništa do mene nije...osim svakodnevnog Da Tebi....
....svjesna kako rekoh neki dan...svojoj Emi...da svakoga jutra....svakoga novoga dana ...koje se budi...ja izabirem...hoću li s Njim ...ili svijetom...
....i rekoh....
„Bilo je vrijeme...kada sam mislila kako sam velika...skoro kao On...
...pa onda vrijeme...kada sam tako malena bila...da mi je teško bilo i pomisliti da me vidi...i nisam se ni borila....mislila sam da tako mora ostati zauvijek...
...a sad...shvatila sam da sam čovjek...da sam mala i grešna ...ali da me ljubi... neizmjerno...
I .zato se borim....zato svakim svojim dahom sada želim kročiti Njegovim putem...
...i ...ako se ponekad izgubim....ako zalutam...ako padnem...ja sad ZNAM ...da će me tražiti...da me neće ostaviti....
I ...znam...da će ostaviti ovčice cijelog svijeta...da se vrati po mene...jer ...dozvat će Ga čežnja mog srca...vratit će Ga po mene Njegova ljubav za me...sigurna sam....
...i ...neće se vratiti sam....
Jer u tom stadu....ima onih...koji srcem i svijetlom svojim obasjavaju moje korake....
...onih...koji me nose...kad posustajem....oni koji me dižu ...kada padam...
...onih ...koji će usporiti svoj hod...kako bi ubrzali moj....
...onih ...koji će me s njime tražiti....i u najveće provalije se spuštati da bi mi pružili ruku....da bi me natrag vratili u Njegov zagrljaj....onih...čije duše rađaju svjetlo ...na kojem se grije...duša moja...
....i ...nakon svih tih razmišljanja....dočeka me jutros na poslu....ovaj mail....na čijem kraju piše...
... a sada mi ostaje vjera, nada i ljubav koju ne želim izgubiti jer Bog me neće ostaviti... vjerujem u Njegov plan iako baš ništa ne vidim.
Da...ostaje najvrednije što ostati može...
....vjera...nada...i ljubav....
Post je objavljen 12.02.2008. u 07:57 sati.