*Moja mama je krvosas, vampir, nemrtva… Užas.
Garlic, anyone?
*Poznamo se, ti i ja, a možda ćemo se jednom i uklopiti jedno u drugo. Onako, kao dva gebisa u jednoj čaši.
*Pokušala sam napisati pjesmu ujutro.
Napisala bih pjesmu radiju i onim listićima čaja koji ne žele tonuti.
Prespavala sam jutro; lijenost, gadna stvar i porok.
Podne je ugušilo moju dnevnu pjesmu i buka ju pojela.
Večer u busu je rađala lijepu pjesmu gorju u izmaglici
I probijenim oblacima. Ružičastome.
Umrla moja pjesma u brbljanju, Bože, odvratnom žamoru.
Sad u sjeni i sjeti, uz krckanje sjena,
Kakva pjesma može nastati u tome?
Moja ne. Moja je sunčana, i čeka proljeće
*U iščekivanju svojih sijedih kosa
Promatram drveće koje svoju mudrost meni nosi.
Kad će mi suton život pijetlovim bojama mazati
Čedni će mi prsti ponosno u krilu biti složene.
Možda. Sijede kose to očekuju od mene
I ja to očekujem od njih.

*gotovo je s mojim pjesmama na neko vrijeme, išla sam na zasićenje.
Vraćamo se na priče. Sutra.
Sluša se: Gibonni (bljak), dakle radio
Želi se: ljubiti se
Osjeća se: raznježenost. Sigurno ne mojom poezijicom.
Post je objavljen 11.02.2008. u 22:43 sati.