...Mnogo je životnih teza i formi...
mislim da nemam dovoljno snage da
još jednom razmišljam i analiziram
ovo što živim...život...
...mnogo je uspona i padova....
...upravo to sačinjava ovaj život...
sve se vrti oko toga....
zapravo to je tako jednostavno...
ali je ipak prejednostavno da bi bilo
samo jednostavno...
zato je sve tako zamršeno,komplicirano...
...Ma...ne mogu...
...evo jedne pjesme,ali ne moje...
...Evo zadnja strofa Cesarićeve znakovite pjesme,
meni ujedno i najljepša...
Dobriša Cesarić
Pjesma mrtvog pjesnika
...Sav život moj u tvojoj sad je ruci
Probudi me!Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje!Moj glas iz groba!
...Sutra idem na natjecanje iz
prve pomoći u crveni križ...
bar neću bit u školi...držite fige...
...Ljudi živite i idemo dalje...
ali ne u onom sanaderovom smislu...
sanadera ne poštujem kao političara
jer je on to okaljao...pa se
više politika ne gleda pravednim
očima...nego samo kroz vlastitu
dobit....našu vladu može biti sram...
nek se pokopa u svoju zagrebačku
zemlju koja ionako već propada
i ruši kuće...
....Uuu mislim da sam se totalno
zanijela....a pa kad je o politici riječ..
jooj...
...Ajde ljudi pozdrav.....
Post je objavljen 11.02.2008. u 20:51 sati.