Marketing
Imiđšek-Roudmep tu e betr fjučr in Bosnia - fikšn or si-vi refrens?
U svom vlastitom novom ljetu, trebalo bi čovjeku sjati sunce. A u meni se ovdje u behasanskoj Posavini /Sauland, op. pr./ nekako megla vleče. Vjerojatno zato mačke cijelu noć rokću i cijuču bač pod mojim penđerom. Ćute diskontinuitet moje poviesne zbiljnosti. Pate zmenom. Jebe im se, da 'prostite.
(Mislim, cvilim i ja. Al niš od seksa.)
U mom vlastitom novom ljetu životnom te emocionalnom, val turista zasad je izostao. Punicu ne računam, ali je ne bih niti maliciozno podveo pod cunami (umjesto spomenutog vala).
Ipak, možda sam još živ.
U monotonom štropotanju vlastite rutine - i mama mi se zove Ruth, ominozno li! - ipak me na tren štrecnulo, steglo, zbunilo.
Neću opet pretjerivat (dir V.), ali baš sam neku večer u jednom tuzlanskom podrumu primijetio, kako mi je bivša kolegičica prezgodan stvor. Čak si premišljam, bi li zbilja na dogovorenu torok-kavu s njom, ili bolje ne. Zbog vlastite Ruthine na kocki, a slijedom savjeta onog Jele Žužineka (kojem u idućem nastavku nitko više neće vjerovati, kao ni Buttkoviću).
No, fino da me dakle & ipak štrecnulo, te večeri u podrumu ugostiteljskom. Fino da me testosteron pljucnuo po unutrašnjosti rožnice. Živ sam, znači. Glede i unatoč.
Pitanje je samo vremena, kad će spomenuti mačji arlaukavci moje midlajfovske frustracije s maglom jutarnjom nestati. Iz moje glave, a i šire.
Te kad ću, poput glumca na filmu, proljeću nasmiješen, ujutro u krevetu otvoriti nekrmeljave okice, miomirisno sunašcu huknuti "Dobro jutro!" ( naravno - svježe obrijan, počešljan i općenito te posebno mirisan nakon nemirne noći). I elastičan i gibak, pocupkujući krenuti ususret novim radnim pobjedama.
Taj dan čekam, jer mi se štrecom najavio.
Dotad, neću sad o Pukaniću, padu Buttkovića, slučaju ili namjeri. Neću o sinoćnjoj "Latinici", u kojoj nas opet spašava što možemo upirati prstom u druge, kad nam paše (kao što nam i šutit ponekad paše, u znak pristanka. Samo velim.)
Neću niti o navodnih šesnaest tisuća osumnjičenika za ratne zločine u Bosni. I Herc.
Neću propitivati, jesu li BeiHerc-Posavci /BH-Saulaender, op. pr./ umrtvljeni i uovčeni nedostatkom medija, ili medija nema, jer nemaju koga i kome... ... /kupujem glagol/
Preskačem i tematski zicer, koji bi polemizirao kako te u punom tramvaju u glavnom gradu usred bijela dana tri klinca ubiju. Nasmrt ubiju.
Dakle neću o tome nadugo i naširoko.
Nudim akcijski plan u četiri koraka, za BeiHerc, ali i za nas i za inače.
Prvo. Predlažem da se krivce javno objesi, negdje u crkvenom zvonometu.
Ne zagovaram uvođenje šerijatskog zakona (nismo mi Englezi...), ali mislim da je posebno u politici šiba iz raja izišla.
Predlažem, Drugo dakle, u direktnom teve prijenosu - bez reklama - šibanje krivaca, dok im guze ne poprime boju šibe. /Obzirom da OSCE nije uspio trajno povisiti udio žena u BiH-politici, nemrete mi perverzni seksizam zamerit./
Tražena boja je, otprilike....:
(Nisam se mogo bolje pozicionirat za fotku. Mine...)
Treće. Za manje posrnule ovce, stada i pastire, tu je opcija - uzmi ili ostavi, uđi ili produži...
/Crkva u Tolisi/
I tako. Nakon odvajanja žita od kukolja i sita od rešeta - put u svijetlu budućnost... Četvrto.
/Autoput Tolisa - Matići/
Nakon što sam akademski, a na realnim osnovama, doprinio rješavanju geopolitičke nestabilnosti Zapadnog Balkana i stvorio si odskočnu dasku za odlazak u mirovnu misiju u Istočni Timor, idem nazvati onog Žužineka. Morti mu se predstavim kao Premijer, za onaj intervjuv o glumičiću orgazma u muškijeh Hrvata.
Post je objavljen 12.02.2008. u 07:52 sati.