Šetam uz more i osjetim njegov miris.
Bura mi mrsi kosu
dok netko pored mene drži moju ruku...
Tu sam, ali kao da me nema.
Jer pored mene je stranac
i sve oko mene je nepoznato...
Ništa nije kako bi trebalo biti!!
Pokušavam zamisliti obalu Dunava
i toranj crkve koji se jedva nazire kroz maglu...
Želim se vratiti među lozu i brda,
želim gledati rode kako prave svoja gnijezda na krovovima kuća,
želim prošetati svojim gradom i vidjeti poznata lica.
Želim...želim nazad u svoj dom!
Ova je čežnja nepodnošljiva, boli...
Čak ni suze više ne teku.
Sve što je bilo, oplakano je.
Kad bi se barem na tren vratila u svoj voljeni grad...
Ovdje sam stranac!
Sama sam i tužna!
Želim zaspati i nestati u snovima...
by me....
Post je objavljen 11.02.2008. u 15:35 sati.