Još jedno šugavo jutro osvanulo,
Tmurno kao uvijek, bez imalo sunca
I opet onaj šugavi miris, ovlada mojim nozdrvama
Miris bolesti, miris nemoći.
Danas će doći
Toliko ih je u ovim bezosjećanjim prostorijama
I samo se bezbojni zidovi smiješe,
I onaj strop je najbolji prijatelj;
Danas će doći
I opet ona namrgođena sestra,
Ljuta, okrenut će me na drugu stranu
I opet ću gledati taj stari radijator;
Danas će doći
A ovi, odvratni i ljigavi,
Ovi bolesni, oko mene, smdrljivi
I svi srču i mljackaju: ta prokleta udrobljena juha.
Danas će doći
Meni će pojačati dozu,
Jer vele, premalo spavam
U ovoj mrtvačkoj postelji, ugnojilo se sve:
Danas će doći
Rekoše mi,danas će doći
Skupa s Godotom...
Dragi moji blogeri,
Danas je dan bolesnika...sjetite se svih onih nemoćnih i usamljenih u bolničkim krevetima, napušteni od obitelji, svijeta i sebe samih... Mi „zdravi“ im ukazujemo čast svojim posjetom i tobože očekujemo nekakvu zahvalnost... Zahvalnost od majke koja nas je odgojila, od oca koji je radio po 14 sati na dan da bi nam priuštio ono malo sirotinje, očekujemo zahvalnost od susjeda koji nam je popravio bicikl ili od bake koja nam je plela džempere, od sestre koja je kriomice štedjela kako bi nam kupila novu košulju, da sakrije ona sirota studentska prsa... Dragi moji blogeri, hvala njima što postoje... Ako nikad, bar danas, sjetimo se svih bolesnika, koji u postelji iščekuju nečiji posjet, puni nade i zahvalnosti...
Post je objavljen 11.02.2008. u 09:56 sati.