...tila bi pisati ali neznan o čemu...tila bi izbaciti ovu bol iz sebe ali ne mogu najti pravu rič...riči...ni milijun riči ne mogu izraziti kako se osjećan...nižen slova...tražin pravi smisao...povezujen riči...rečenice...ali tako san izgubljena...ima li išta smisla u mom životu?...di je nestala srića...osmijesi?...di san se izgubila?...u nečijin lažnin ričima...neispunjenin obećanjima...u tebi...još ću ti jednon kroz suze reći koliko te volin...zar ne čuješ moju bol?...ruke su ti hladne...pogled od leda...plašiš me...znan,ne voliš me...ali ne gledaj me tako...nisan kriva što te volin...i što će moje srce ostati zauvik tvoje...ponekad prepoznan tvoj miris na nekome...sve se uspomene vratu...okrećen se iza sebe...tisuću tuđih koraka...ali ni jedan tvoj...ti lutaš nekin drugin stazan...slamaš srca...i krećeš dalje...gledaš ravno...i ne okrećeš se...ti si dio jedne mladosti...nešto posebno...i tako bolno...prva noć ljubavi...slomljeno srce...tajna mog života...

Post je objavljen 11.02.2008. u 01:25 sati.