Marketing
malo o MENI...............DOKAZI IZ POVIJESTI..........VAMPIR BOLEST ILI ISTINA.....
Vampir je legendarna ili mitološka osoba ili životinja, koja živi o ljudskoj ili životinjskoj krvi, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja, od kojih je jedna i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer: pijavice, komarce i šišmiše. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se kao pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se rabe za demoniziranje pojedinaca ili skupina jer se vampiri prema nekim narodnim vjerovanjima smatraju demonima i oličenjem zla, jednaki Sotoni....heheh da bash..........
Vampirizam
Prema legendama i vjerovanjima vampiri su bili cuvari noći, besmrtna bića . Riječ je o nekoj vrsti magijske besmrtnosti u zoni mraka koja odvaja život od smrti.
Prema dokazima iz 18. st – vampiri postoje. Tokom ekskumacija, pod nadzorom mjesnih vlasti, iskopavani su savršeno očuvani leševi:
«Tjela nisu širila bilo kakav smrad; naprotiv, bila su svježa i neraspadnuta. Iz usta leša teklo je malo svježe krvi, kao u živog čovjeka. Kosa, brada i nokti su bili uvećani, koža u stupnju odvajanja od tjela, dok se nova formirala ispod nje. Lice, ruke, noge, čitavo tjelo bili su potpuno očuvani» (Asfeld, 1730).
Vampir se drži svog tjela i svim magijskim sredstvima nastoji da izbjegne raspadanje, točnije zaustavi proces raspadanja, ostajući da lebdi između života i smrti u zonama mraka. Crna magija vampira tvori lažnu sliku vječnosti.
Vampirizam je često vezan za prokletstvo i nasljednu psihičku bolest. U povijesti vampira bilo je mnogo zloduhih ubojica – megalomana, poput princa Vlada Drakule i znamenitih obitelji Batorija ili Čileija u Rumunijskoj 15. st. Barbara de Čilei i njen brat Herman djele istu postelju, a Vlad Drakula nabija svoje zatvorenike na kolac i priređuje raskošne gozbe među mrtvačim leševima, obješenim na motke i koplja. Nakon smrti svoje sestre Barbare njen brat Herman priziva demone stare magije da bi ozivio leš svoje sestre. Izvori kažu da je u tome i uspio. Barbara de Čilei izlazi iz svog groba i strasi zamak u Varaždinu, mjestu svog pogreba. Godine 1936. u selu Kneginjec, blizu Varaždina, mnogi mladići i djevojke završiće život na tajanstveni način. Svi su na vratu imali jednu ili dvje modre mrlje, a neki od njih su se prije smrti budili noću pritisnuti užasnim morama.
Poručnik Bitner iz regimente Aleksandra de Virtenberga vrši istragu vampirizma 07.01.1732. pod nazivom «Visum et repertum» koja je privukla pažnju Luja XV i vodju od Rišeljea. On je istraživao pojavu vampira u Medveđi u Srbiji, gdje je utvrdio da je pet godina ranije hajduk iz sela po imenu Arnold Pol slomio vrat i ispavši iz kola sa sjenom. Za života spomenuti hajduk je govorio da je česta žrtva nekog vampira u blizini Kosova. Kako po vjerovanjima žrtva vampira i sama postaje vampir, tako je nakon smrti Arnold Pol počeo zadavati muke seljacima i pogubio je 4 osobe. Da bi se spasli napasti mjestani su iskopali vampira 40 dana nakon njegove smrti ustanovivši da se nalazi u savršenom stanju očuvanosti – neraspadnutih udova i očiju krvavih od sveže krvi, koja je curela iz ušiju i nosa, zamazavši mu košulju i pokrov. Stoga mu je zaboden kolac u srce prilikom čega je ispustio snažan krik i veliku količinu krvi, koja je iscurjela iz njegovog tjela. Istog dana je spaljen, a pepeo bačen u grob. Na isti način su spaljena i tjela njegovih žrtava za koje se smatralo da su i sami postali vampiri nastradavši od strane vampira.
Vampir se po pizvorima ponekad javlja u obliku čovjeka, ali se takođe preobražava i u vuka ili šišmiša. Prema Bramu Stokeru, autoru «Drakule», pojava vampira je između jedne minute i jednog sata nakon ponoći, a prizivanje vampira se obavlja sedam sati nakon zalaska sunca. San ne štiti spavača, njegova svjest je anestezirana, volja letargična i bilo koji zlokobni duh može zavladati njima, baciti ga u podsvijest koji će, kada se probudi, gledati kao na opsesiju. Izjutra se žrtva vampira prisjeća svega što joj se dogodilo, misleći da je sanjala ružan san, koji ju je odveo u neki drugi svjet. Proučavanjem pojave vampirizma tokom 18. i 19. st možemo utvrditi ponašanje osobe koju je pohodio vampir. Stanje organizma slabi, osoba postaje iznemogla, česte su nocne more, strahovite promjene raspoloženja, te neobjašnjivi iispadi mržnje na okolinu, dok je buđenje praćeno jakim glavoboljama i pritiskom u grudima. Bolest napreduje, razvija se u groznicu, osoba više ne može da napusti postelju, pospanost je sve jača, a puls slabiji sve do konačnog svršetka – smrti.
Cjelokupna magijska povijest čovječanstva pripovjeda o misterioznoj povijesti krvi i njenom uticaju na čovjekovu sudbinu. Krv postaje eliksir života, sam princip života i smrti, ona omogućava da se ugovor opečati, poništi, propiše smrt, komunicira sa duhovima mrtvih. Zagovornici vampirizma takođe veruju u najvišu moć krvi smatrajući da ona obnavlja život i sprječava smrt. U svim vjerovanjima, zmaj je vječni čuvar krvi. Tako i nadimak princa Vlada, gospodara Vlaške, Drakula u korjenu ima rječ «drac» koja označava zmaja, simbol besmrtnosti i pobjede nad smrću. U mitološkim pričama zmaj pećine u utrobi zemlje bljuje vatru i čuva blago koje je skriveno u njoj. On se povezuje sa silama zla i mraka i zadržava dušu u granicama materije. Pošto je duša tjela u krvi, kako navodi «Knjiga Mojsijeva», njoj je prjeko potrebna zmajeva smrt ne bi li se oslobodila materijalnog i iskrjepila.
Vjerovanje o vampirima naglašava da krv skriva neuništivu moć. Krv se uvjek povezivala sa uticajem Mjeseca, pa tako i vampiri svoju moć iskazuju samo u toku mjesečeve vlasti – noću. Poznato je iz mitologije vampira da se vampir plaši dnevne svetlosti, pošto ga ona pretvara u prah i pepeo. Po američkim Indijancima Severa i Kanade, vampir uvlači svoja usta, preobražena u lovački rog, u uho spavača i sisa njegovu krv. Kao i u većini slučajeva vampirizma i ovde je rječ o spavaču, tačnije ličnosti koja se predala snu i uticaju Mejseca. U kineskim narodnim vjerovanjima pokojnikova porodica smatra da je lunarni utijecaj zaslužan za rođenje vampira, te zapušava sve rupe u mrtvačkom lešu, da u njega ne bi prodrli mjesečeve zrake.
U legendama i v.erovanjima o vampirizmu vampir ima sposobnost preobražavanja. Najčešće zauzima oblik šišmiša, ali noću kad izađe iz groba on se preobražava i u vuka, i tada šuma i osamljenost nude pogodan milje za njegovu pojavu. Zavijanje vuka je povezano sa tajanstvenom magnetskom moći M.eseca. Zavijajući na M.esec vampir-vuk obavlja neku vrstu ledenog obreda. Kao vuk, vampir ima nagon životinje i moć da naređuje drugim životinjama, a ponajpre vukovima i šišmišima. Životinje u njemu instinktivno prepoznaju moć koja dolazi poslje smrti i u stanju su da ga osjete prije čovjeka. Životinje pokazuju uznemirenost u blizini vampira. Vampir poseduje raznovrsne moći preobražaja, ali najčudesnija je ona koja omogućava vampiru da skoro sasvim iščezne uzimajući oblik eteričnog polukruga Mjeseca . To je krajnja moć vampira. Magijski običaji potvrđuju da moć vampira sadrži u sebi jednu jedinu volju, ali volju koja nema ništa zajedničko sa našom ljudskom voljom, pošto ona više ne prebiva u živom tjelu. Vjerovanja govore da vampiri izlaze samo noću, kada je pun Mjesec i da njihova aktivnost uglavnom zavisi od mjesečevog uticaja. Tako možemo utvrditi da se vampirizam temelji na kultovima drevnih civilizacija, točnije na kultu posvećenom boginji Ištar, koja kao Hekata predstavlja magijski aspekt Mjeseca. Po vračevima iz Ninive, Ištar vlada nad onima koji su pobjedili smrt.
Ne tako davno živjeli su tzv. «lovci na vampire» za koje je vampir predstavljao vrlo unosan pljen. Između dva svjetska rata u selu Pirani u Podrinju seoski vrač, musliman, je dobio nagradu od 1000 dtadasnjih novcica da bi ubio jednog vampira. Isto tako, u mnogim selima Europe, svecenik je kao nagradu dobijao novac da bi zaštitio mještane od vampira. Lov na vampira se često pretvarao u masakr nevinih žrtava.
Pojava vampira te načini njegovog uništavanja su se razlikovali u zavisnosti od naroda. Toni Fejfer piše da su godine 1937. u selu Derkoj u Rusiji seljaci posumnjali da je jedan stranac, tek pristigao u selo, vampir. Pogubili su ga i spalili. Žitelji te vlasti ne veruju da se vampiri mogu pojavljivati noću. U njemačkim plemenima, pak, deca koja su na tjelu imala crveni oziljak neizbježno su smatrana vampirima, ali u dosta posebnom obliku. Vjerovalo se da će se nakon zemaljskog života pojaviti u obliku malog, bjelog leptira, koji sletivši na grudi spavača sisa njegovu krv i guši ga. U Vestfaliji vampiri imaju oblik šišmiša. Prema ezoterijskog tradiciji tjelo nikada ne izlazi iz groba, već vampir predstavlja pokojnikovu mentalnu energiju koja se iz neobjašnjivih razloga zajebava poslje gašenja vitalnih funkcija. Uništiti dvojnika jeste cilj oštrog kolca, zabodenog u grudi vampira, što je bio i najčešća metoda uništavanja vampira. Pravoslavni svecenici su se protiv vampira borili tako što su svetom vodicom posipali grobove, raskopavali grobnicu i palili leš čovjeka za koga se sumnjalo da je vampir. U Bugarskoj je svecenik držao sliku sveca iznad vampira tjerajuci ga da uđe u bocu napunjenu krvlju, a potom je bocu bacao u vatru. U Hrvatskoj je svecenik išao na groblje, vadio leš, bacao slamu po njemu i u prsa zabadao kolac u tjelo, a zatim pokojnikovo tjelo spaljivao rječima: «Neka demoni više ne uznemiravaju žive.» Najjači strah od vampira zabilježen je u 18. st i u tom periodu svecenici svake europske zemlje stvara strategiju borbe protiv bića noći. Pojava vampira se najviše bilježi u Srednjoj Europi, gdje su, prema Degodenziju ssvecenici izgovarali misu tokom devet dana poslje pogreba. Desetog dana leš je nošen u crkvu gdje bi mu u mirisu tamjana bilo izvađeno srce, a zatim spaljena utroba. Od 1824. se prestaje sa probadanjem leševa, ali se nastavilo sa sahranjivanjem zločinaca i samoubica na raskršćima puteva, kako bi se izbjeglo da ovi postanu vampiri i da uznemiravaju sveta mjesta. Smatrano je i da krscanski kriz ima moć nad vampirom i sprječava ga da napusti svoj grob. Kao zaštita od vampira često se koristio vjenac bjelog luka ili list sljeza.
Bolest koja se javlja kod nekih ljudi se preferira.Vrlo rjetka bolest,a nazivaju je i vampirizam. osobe su osjetljive na dnevnu sjvetlost,lice im poprima nezdravu zutu boju i bolesnik ojseca veliku zedj za krvlju,jer je njihova bolest posljedica ogromnog nedostatka zeljeza u crvenim krvnim zrncima...
Post je objavljen 10.02.2008. u 23:53 sati.