F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ
- KORIZMENA MEDITACIJA (3)
PRVA RIJEČ:
"Blaženi krotki, jer će oni baštiniti zemlju."
"Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine."
(nastavak od subote)
Ne ljutite se kad napadnu na vaš ponos. To vam neće naškoditi. Ne opominje li nas naš Gospodin: "Blaženi koji su progonjeni zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko."
Mogli bismo se u prvi mah prestrašiti kad pomislimo da mi, nasljednici Gospodinovi, vjerujemo u silu. Nije li Krist rekao: "Kraljevstvo nebesko trpi nasilje, i silnici ga grabe." Ali već tu nailazimo na razliku. Svijet vjeruje u silu prema bližnjemu; mi - u silu prema samome sebi. Oni se bore protiv svih koji ne osjećaju u sebi jednaku mržnju; mi - protiv sebe samih, protiv svojih niskih strasti, požuda, prostota, jednom riječju protiv svega što nas ometa da razvijamo najviša i najbolja svojstva svojega bića.
Oni pribijaju svoje neprijatelje na križ. A mi razapinjemo samo ono u sebi što nam našeg bližnjeg čini neprijateljem. Oni mrze kršćansku ljubav; mi mrzimo svoj poriv za mržnjom na njih. Kad bi se oni s tolikom silom borili protiv svoje sebičnosti kao što se bore protiv svojih protivnika, svi bi bili sveci!
Njihova je mržnja slabost, jer oni neće da uvide kako je kolektivna sebičnost isto tako nepravedna kao i individualna sebičnost. Njihova je mržnja slabost čovjeka koji sebe nema čvrsto u vlasti, koji umjesto duha upotrebljava šaku, koji se iz istoga razloga laća sile, iz kojega i neznalica huli na Boga; njegov je razum preslab da nade drugi izražaj.
Kakav stav moramo dakle zauzeti protiv njihove mržnje? Mi moramo raditi poput našega svetog Oca, koji nas je molio da za njih molimo. Moramo se ugledati u one španjolske svećenike koji su prije nego ih je usmrtilo puščano tane molili svoje protivnike i krvnike da kleknu, kako bi im podijelili blagoslov i oproštenje našega Gospodina na Križu.
Kakav mora biti naš odnos prema takvim ljudima? Mi moramo posjedovati dovoljno snage, energije i srčanosti da njihove zablude javno žigošemo i da radije na križu umremo nego se pokorimo i samo jednome od njihovih principa mržnje.
Oni nas sigurno neće ljubiti poradi naše blagosti, a ni nama neće biti lako da ne planemo srdžbom ako nam napadnu našu oholost, naš ponos, pa moguće i naš posjed. Ali ne možemo izbjeći Božjem zahtjevu: "Blago vama kad vas pogrde i prognaju i izgovore protiv vas, lažući, sve zlo zbog mene. Veselite se i kličite jer je plaća vaša velika na nebesima." "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili od ovoga svijeta, svijet bi svoje ljubio; ali budući da niste od ovoga svijeta, jer sam vas ja odabrao od svijeta, svijet vas mrzi." "Dolazi vrijeme kad će svaki koji vas ubije, misliti da služi Bogu."
Ako dakle imamo neprijatelje, mi ćemo im oprostiti. Ako nepravedno trpimo, možemo se vježbati u krjeposti ljubavi. Ako nas žalost pravedno pogodi - a to će vjerojatno tako i biti, jer imamo dosta grijeha, za koje moramo dati zadovoljštinu - onda moramo vježbati krjepost pravednosti.
S kakvim pravom mrzimo svoje bližnje, kad je naša vlastita sebičnost tako često prouzročila njihovu mržnju? Prva riječ s Križa i blaženstvo krotkosti traži od nas da s korijenom iščupamo sebičnost, da svoje krvnike ljubimo i da im opraštamo, jer ne znaju što čine. Mi moramo pomagati onima koji nas vrijeđaju i dobrostivi biti prema kradljivcima koji nas optužuju zbog krađe. Moramo oprostiti lašcima koji nas okrivljuju zbog laži, i milosrdni biti prema brakolomcima koji nam predbacuju nečistoću.
Veselite se i radujte zbog njihove mržnje. Ona pogađa samo naš ponos, ali ne naš karakter. Ona ubija našu oholost, ali nam ne ranjava dušu - ako nam svijet čini nepravdu, rast će u nama ono što je dobro.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 11.02.2008. u 00:11 sati.