Nada mnom su već neko vrijeme olovni oblaci.
Životna aktivnost je na miminumu.
Socijalni kontakti su većma virtualnog tipa.
Glava je svako tolko u frižideru, a našla sam i novu poslasticu za smirenje – oblatne. Jes da imaju okus po jednom velikom - ničem, al ima nešto u njima.
Vrhunac dana je iščekivanje oće li Tess i Nick i Claire i Alex u McLeodovim ćerima konačno bit zajedno.
Vrhunac tjedna – pobjeda na nedjeljnom kvizu na Radio Mrežnici. Ok, nisam se iskazala nekim znanjem ovi put, al nisu ni drugi pa je među slijepima jednooki – kralj. Dario

Zaključak ovog čemera i jada – uči se za ispite.
Kako mi je internet najbolji prijatelj (koji me ujedno tjera u financijsku propast jer dsl je za mene i moja kraj još uvijek samo skraćenica za „draga siši letvu“), odlučih ja malo prošvrljat ovim bespućima.
I na šta naletim?
Tvrtka o kojoj sanjam već oko 2 godine dala oglas za poso! Svi moji bližnji već odavno znaju da bih dala 4 prednja zuba, pola čupave kose i tri prsta lijeve ruke za mogućnost bivstvovanja u njihovom timu...
I sad..
Oni nuđaju poso.
Više manje se uklapam u tražene uvjete. Nisam baš uvjetno savršena, al Bože moj..
Činjenica je da se meni pri pomisli o tom poslu stegne želučić, zaznoje dlanovi i uzlupa srce.
Činjenica je isto tako da me čeka još nekoliko ispita do kraja. I diplomski.
Imam osjećaj da ću se ucrvat doma dok to ne dam.
Ono šta me drži na životu i podalje od tog ucrvavanja su moje vanfakultecke obveze. Moj folklor, iščekivanje nove turneje (Turska mejbi, sou help as God), moje samoborske djeve i naš cd koji uskoro izlazi. U Aquariusu molim lepo. Pa malo nastupa (na Snježnoj kraljici..da se malo pokur..popenišem). Pa malo dangubenja po kavama. Malo čitanja neke moje literature. Malo filmova. Malo neta. Ok, neta malo više. Pa malo teretane, saune i ostalih ženskastih pizdekanja. Malo kuvam, perem, peglam i odu dani.
I šta sad.
Moje psihološko sklonište kaže go for it. Srce kaže go for it. Razum kaže – stander mala, razmisli malko.
Posao, izazovi, rad, dokazivanje (prvenstveno samoj sebi), više novca, novo okruženje, nova injekcija života. Ali i napuštanje ovakvog načina života, nekih hobija, davanje nekih žrtvica. Žešći tempo i žešća organizacija vremena.
VS.
Ostajanje u ovom modu. Na ovom levelu. Osjećaj da tamo negdje neki drugi ljudi žive život koji ja hoću. Osjećaj da ne živim punim plućima. Da nešto fali. Ali i činjenica da većinu vremena radim što želim. I kad želim. A to i nije tako loše.
Moja odluka je ovakva.
Bacit ću kockice, a neka Onaj Gore, sudba, kozmičke sile, vjetar z dinare ili Paolo Koeljo odluče šta će se na tim kockicama okrenut. Dvije šestice ili nešto drugo.
Sutra šaljem CV i motivacijsko.
Pa šta bude.
Kategorija: sve osim sexa.
Možda u tome leži sav problem. 
Post je objavljen 10.02.2008. u 22:23 sati.