Ima dana kad smo sretni, a ima i onih kad nam nije do ničega i kad smo tužni. Ponekad se osjećamo jadno i nismo raspoloženi za ništa. Želimo samo da nam nitko ne smeta i da nas puste na miru. Onda su nam svi krivi jer mislimo da jedini mi imamo probleme. Svaki čovjek osjeća i tako svaki događaj utječe na njega. Zato nas neke stvari razvesele, a neke rastuže. Ipak svi bi željeli u životu biti sretni i zadovoljni ali to naravno nije moguće. Uvijek će se dogoditi nešto što će nam se dogoditi u životu i što će promijeniti neke stvari. Dali će nam se ako smo pošteni u životu to vratiti i kada? Dali uopće ima svrhe biti pošten u životu, jer neki kojih nije cijeli život bilo briga za druge bolje prođu u životu. Mislim čudan je ovaj život i često je nepravedan. Događaju se i oni dani kada smo u depresiji i kada mislimo da nas nitko ne voli i da nikome na svijetu nismo važni. Mislim naravno da nije tako, ali tada smo u tom stanju depresije i osjećamo se jadno i bezvrijedno. Tuga nas često zna slomiti i onda dolazi do toga da pustimo suzu. Mislim to je normalna reakcija čovjeka kada nešto više ne može podnijeti ili mu se je dogodilo nešto što ga je stvarno pogodilo. Možda neke stvari izgledaju da nemaju smisla, ali ipak se ništa ne događa bez veze. Svaki događaj potiče drugi i tako se sve to niže za redom. Tako nam i život projuri pred očima a da se nismo stigli kako spada ni okrenuti…
Post je objavljen 10.02.2008. u 21:37 sati.