Marketing
Stabljike kukuruza i suncokreta lijepo su mirisale, poprilično me nadvisujući tog ljeta. Trčeći kraćim putem prema dragoj šumi, zalazio bih među njih, pazeći da ih ne polomim ili ne oštetim. Preskakao sam, u to vrijeme još malene, zelene bundeve, a iznad vršaka stabljika kukuruza i čudesnih suncokretovih cvjetova, plavilo se nebo. Na izlasku iz kukuruzišta dočekivala me mala, uska čistina, obrasla rascvjetalim zečjim trnom i majčinom dušicom, čiji bi miris u tim trenucima zagospodario mojim osjetilom njuha, potvrđujući da je šuma blizu, što je očima bilo čak predobro vidljivo.
Ulazeći u hlad pretežno bukove i hrastove šume, znatno bih usporio, kao da ulazim u hram. Hodao sam opreznije, gledajući u svim smjerovima, a prostrana šumska dvorana dočekivala me je glasovima ptica koji su blago odjekivali. Šuštanje lišća na tlu i u krošnjama, žuborenje potoka, poneko udaljeno mukanje krava, lepeti krila ptica, zujanje insekata i sve to u tolikom miru i tišini...
Prva i najdraža šuma u mom životu! Provodeći vrijeme u njoj sam ili se družeći sa djecom iz susjedstva, otkrio sam mnoge do tada nepoznate stvari i mislim da takva iskustva nikad ne bih stekao da nisam imao izuzetnu priliku, boraviti na tom mjestu.
U toj šumi, djevojčice i dječaci igrali su se zajedno. Čuvali smo krave i ovce na njivi pa zalazili u šumu i otkrivali međusobne razlike u spolu na najprirodniji način. Roditelji, bake i djedovi, ujaci...oni nisu ništa trebali znati o svemu i mi im nismo govorili, iako su vjerojatno bili svjesni naše razmjene informacija. Svoje igre smo imali i svoje tajne. Bili smo iz siromašnih obitelji, a proživljavali jedno bogato i veličanstveno djetinjstvo.
U to vrijeme sam otprilike ovako izgledao.
Post je objavljen 10.02.2008. u 20:30 sati.