Bloger, Prirodno_celav napisao je odličnu temu o bar codovima i načinu na koji naš narod prihvaća novotarije.
Sve što je čovjek izmislio izniklo je iz dobrih namjera... da bi bilo u službi čovjeka i da bi mu olakšalo život. Cilj svih izuma je da bi se posao odradio u što kraćem roku i da bi se čovjek što manje umarao. Kada se sjetimo priča o djetinjstvima naših djedova i baka, pa ih usporedimo s djetinjstvima i načinima zabave i života naše djece možemo zaključiti kako su se desile strašne promjene. Sa tim silnim napretkom polako i otupljujemo.... ne pamtimo više telefonske brojeve – jer imamo memorije, ne računamo više u glavi – jer imamo računala....
Mlade domaćice ne mijese rezance, ne znaju napraviti domaće mlince.... puno ih ne zna i kuhati.... pa čemu se zamarati.... kad sve to možemo kupiti?!!!!
Gledam generacije koje dolaze za nama.... i zadivljena sam koliko znaju i prate tehnološki napredak, ali užasnuta sam kako su površni, nenačitani i ponekad nisu u stanju odraditi najjednostavnije životne stvari (čast izuzecima).
I pitam se. Da se desi neka velika diverzija ili nesreća.... da prolupaju kompjuteri.... da nestane struje, vode i svega što nam je tako potrebno u životu.... što bi se desilo?
Nastao bi veliki nered. Novac ne bi značio ništa.... stao bi promet..... ljudi bi u panici postali još agresivniji.... ulicama bi zavladao kriminal....
Pokušajte zamisliti da takvo stanje potraje mjesecima. Imate li ideju kako bi preživjeli?
Pretpostavljam da je u takvoj situaciji najpametnije pobjeći iz gradova.... ali da i dođete na selo.... šumu ili rijeku.... da li bi znali preživjeti? Znate li razlikovati ljekovito bilje od otrovnog.... razlikujete li jestive od nejestivih gljiva..... da li ste se u životu dovoljno družili s prirodom da bi se znali s njom urotiti protiv takve situacije? Ako sami sve to i znate.... da li ste pripremili svoju djecu za nedaj Bože takve situacije? U takvim situacijama ne pomažu diplome, društveni status, ne pomažu poznanstva i veze...... ostaje nam sam naša snalažljivost i znanje koje smo prikupili u školi života.
Iz dubine srca se nadam da se nikada neće desiti ništa slično.... nadam se da je sve pod kontrolom.... ali mislim da nam nisu na odmet razmišljanja „za svaki slučaj“....
Blogeri, da se desi takav veliki nered.... kamo bi pobjegli?
Priča iz zbirke prikupljenih priča.... a prikupio ih je Božo Rustja....
Protupožarni bubnjevi
Priprost čovjek koji je cijeli život proveo u malom selu prvi je put došao u grad. Potražio je prenoćište u gostionici. Usred noći probudi ga glasno udaranje u bubnjeve. Zbunjen upita što se događa. Rekoše mu da je izbio požar i da su bubnjevi protupožarni alarm u tome mjestu. Priprost se čovjek umiri i vrati u krevet.
Kad je došao kući, pripovijedao je starješinama u selu:
„U velikome gradu imaju čudan sistem: kad izbije požar, udaraju u bubnjeve i požar se brzo ugasi.“
Oduševljene su starješine naručili bubnjeve i podijelili ih stanovnicima sela. Kad je izbio prvi požar, ljudi su snažno bubnjali i čekali da se plamen ugasi. A požar se širio i više je kuća izgorijelo do temelja.
U selo je došao neki učeni putnik. Kad su mu objasnili kako su izgorijeli, ismijavao je priproste domaćine: „Bezumnici! Mislite da je moguće zaustaviti plamen bubnjevima? Bubnjevi samo pozivaju ljude da gase požar!“
Ova priča me podsjeća na neke situacije iz našeg društva.... Uz sva čuda moderne tehnologije, mi nismo u stanju odraditi ono što su naši djedovi – bez svega toga, odrađivali s lakoćom.
Post je objavljen 10.02.2008. u 20:31 sati.