Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jednostavna7

Marketing

Ljuti pilić



Godina je dobro krenula. Ali kao što kažu da bi znao što je dan moraš upoznati noć.
Već neko vrijeme družim se s jednim frendom. OK smo si, znamo se skoro jedno desetljeće, barem sam ja tako mislila, gotovo istih političkih uvjerenja, iste struke, dosta sličnih stvari nas zanima. I često svugdje znamo izlaziti zajedno. Kako u zadnje doba nemam baš puno muških frendova u životu, a time i manjak savjeta i mogućnosti sagledavanja svijeta i života sa muškog stanovišta, u principu svaki normalan dečko s kojim se može normalno pričati u moj svijet je uvijek dobro došao.
Tako sam i s tim frendom pomalo razvijala svoje misli i znanja u različitim vidovima koji nikad u sebi nisu sadržavali ništa sexualno, intimno niti išta blizu tome.
Barem sam ja tako mislila.
Neki dan sam ga zamolila za jedan savjet vezano za dečke i današnje odnose i neka njihova razmišljanja. Kako imam puno frendica, a one nisu muško, a svi frendovi koje znam su ili u vezi ili oženjeni pa s njima otvoreno pričat baš i ne mogu zbog frendica koje ih uvijek drže na uzici (što je po meni očiti dokaz nekvalitetne veze), tako se ponekad usudim ponešto pitati te moje singl frendove i neka njihova razmišljanja.
Međutim desilo mi se eto neugodno iskustvo da kad sam tog dotičnog frenda upitala za jedan savjet, on mi je na to dao ponudu za sex sa mnom jer smatra da smo oboje sami, tijelo traži svoje, a ionako smo si dobri. Ja sam naravno ostala neugodno iznenađena. I naravno da sam ga iz tih stopa odbila i direktno u lice mu na kulturan i nadasve jasan način rekla što ja mislim o svemu tome i o njegovom ponašanju i davanju takvih ponuda.
Kao prvo smjelost da na jedan totalno neuvijeni način mi predloži da bi se mi mogli i "puknut", do toga da ja tog čovjeka tako dugo znam i da ne znam od kud mu povoda da se usudi takvo nešto me uopće pitati. Jer uvijek sam ga gledala kao brata, zbijala sa njima psine koje neki put nemaju veze sa ženskim svijetom, do toga ako mu se i potajno sviđam to se uvijek može izraziti na jedan lijepi, pristojan i uvijen način, pogotovo ako ti je to netko koga dugo znaš,a ne nekog kog si jučer sreo u nekom baru.
U principu ja ga sada mogu pozvati na red, izgrditi ga zbog načina na koji je sročio ponudu, determinirati nove granice kretanja, a onda opet si pomislim što će biti dalje, hoće li postati još napasniji?
Čim i s jedne strane ima nečeg to više nije prijateljstvo.
Doduše sam mi se prestao javljati, pretpostavljam da mu je možda čak i neugodno.
No nije me baš toliko briga. Jer onako kako ja to vidim, da je bilo suprotno, da se on meni svidio, pa makar i samo u sexualnom smislu, sigurno mu nikad ne bih došla sa izjavom tipa ajmo se...ili izrazi sličnog tipa. Pogotovo jer se znamo jako dugo.
S treće strane žalosti me ta vječna ljudska slabost, pogotovo muška da u današnjem doista potrošačkom društvu ništa više nema vrijednosti, pogotovo ne nekakvo intimno zbližavanje dvoje ljudi.
Taj dan kad sam dobila tu ponudu navečer sam išla na jedan genijalan tulum gdje sam srela dvojicu drugih frendova, drugo društvo, kojima sam rekla što mi se dogodilo, a oni su mi na to samo rekli: "Na žalost to ti je danas postalo normalno, imaš npr. dvoje prijatelja pa ti se nudi nekakav sex, to ti je danas kao da nekome kažeš idemo na kavu." Njima je moja priča bila jako zabavna, štoviše poprilično ih uveseljavaju moji problemi dok im se ja pokušavam prijetiti ili od njih dobiti neki savjet kako sanirati nastalu situaciju. Koji naravno nikad ne dobijem :D
S pete opet strane, zašto, ali zašto muškarci sve uvijek tumače kao poziv na sex. Od minica, dekoltea, ako cura pita za neke malo drugačije teme, zašto muškarci uvijek razmišljaju nečim drugim, a ne mogu normalno sagledati što pitam i znanstveno mi objasniti neke stvari iz muškog svijeta. Zašto nas uvijek promatraju kroz sexualnu prizmu i zašto više ne znaju biti normalni pristojni dečki koji bi mogli curu nešto i stidljivo skrušeno pitati, pa makar bili i odbijeni za sva vremena?
Sve u svemu žensko društvo danas zbilja zlata vrijedi jer ovako družiti se sa dečkima na kraju dođeš na to da počnu neke puške pucat u nekim šumama u kojima nikad nisi bio. Niti ćeš.


Post je objavljen 10.02.2008. u 14:48 sati.