evo mene nakon malo duže stanke...
nakon još jedne smrti.. opet sam se vratila...
ne mogu pustiti... čujete? ne mogu
jer sam preslaba, jer me previše spona veže...
jer me previše riječi progoni... i dalje nastavljam onda u beskraj... pa do kuda ide... alkohol, suze i krv... neka teku... jer ih nema tko zaustaviti...
nisam dovoljno jaka... i pišem to opet... pišem to sada...
proći će još dana prije nego rasvijetli se moja tmina...
____
evo nečega malo čudnoga... još nešto što je nastalo u efektu...
____
da mi je vrijeme vratiti,
pogled skrenuti
nikada te ne vidjeti
nikada u tebe se zaljubiti
nikada zbog tebe plakati
proklinjem te svakog dana
želim te maknuti, zaboraviti
ali srce i dalje ne može
ne zna kako da pusti te
da nestaneš s mojim sjenama
želim te spasiti,
kako mene spasio si ti
želim ti vratit
želim te zagrliti
želim bez tebe nastaviti
sve uspomene su izgorjele
ali u meni još žive
i bole me kao rane nove
bole me kao i riječi tvoje
ne mogu pustit,
još za život se držim
još sjećanjima se hranim
još zbog tvog pogleda
gladak rez ne mogu zarezati
krv je tekla prije tebe
a danas teče zbog tebe
za moj otrov nema lijeka
jedina nada mi je tišina
lijesa
Post je objavljen 10.02.2008. u 13:52 sati.