Marketing
JA SAM SAMO SJENA
JA SAM SAMO SJENA
U OVOME SVIJETU
I POLAGANO NESTAJEM S TVOJIM LIKOM
ODLAZIMO NEGDJE GDJE ĆE BITI BOLJE
I GDJE NAM NEĆE SUDITI..........
MOJ CRNI ANĐELE...POVEDI-ME-TAMO-GDJE-NEĆE-BITI-VAŽNO-TKO-SMO-ŠTO-SMO-I-ODAKLE-DOLAZIMO-GDJE-ĆE-BITI-VAŽNA-SAMO- SNAGA-NAŠE-LJUBAVI
-----------------------------------------------------------------------------------
1.
Otvaram prozor
i širim svoju noć
od mene do te noći
raslinje je, vid moj krepki
darovi koje s večeri prema jutru
zanosno otvaram
dok te gledam, dok te gledam
tišina, bol i sumnja uzimlju me u hipu
nad sve ovo vidljivo, nad sve ovo tvoje
kažu da zemlje više neće biti
i da ćemo pasti umorni od beskraja
i da više ništa nećemo znati
i da ćemo zauvijek zašutjeti
pred glasom svojim
kažu a svejedno
u taj napučeni prostor
između mene i te noći
između svih ovih javljanja
različak je, tišina uma
noć i opet noć
5.
otvaram prozor
pristajući čak
da zakašnjela zvijezda budeš
a ja promatrač i ništa više
otvaram prozor i puštam te
među svoje rane jednako nespokojan
jer znam da dolaziš i da će me svjetlo
s tvojih strana naslućeno
s tvoga čela naviješteno
ponovo izdati i ponovo
po tko zna koji put i zašto
zateći u grijehu
nespremna
7.
otvaram prozor
i mada sam se pomirio s time
da si otišla i da mi i sada
u pohode dolaziš da me uniziš
i još bolje upoznaš sve moje navike
pustit ću te da uvečer još jednom u miru
nakon svršenog programa i svih večernjih himni
bezbrižno prošećeš tim praznim ekranom
posve bijelim i posve nerazumljivim
na moje oči progledaš
zvukom moje tišine
e da bi znala
koliko je daljina nataloženo
u svemu onome što si spremna
blizinom mojom nazvati
mirom mojim
mojom svečanom šutnjom
9.
otvaram prozor
i sjenu svoje noći
strpljivo kako treba
miru svome nosim i privodim
uzdam se u te gotov da oprostim
moru što je more, pjesmi što je pjesma
i svemu što u svome stanju a u tvoje ime
drži se bezrazložno u sljepilu svome prebiva
gledam te: u svakom si milimetru mog vidnog polja
u svakom si lijeku do mog konačnog ozdravljenja
posve sama za sve titraje koji ti još nadolaze
otvaram prozor a vani je noć ravna samo noći
i opet otvaram prozor i vani je opet noć
i sve su same noći oko mene postrojene
čekaju moj znak a premalo je svjetla
e da bih još uvijek smio povjerovati
kako u svemu tomu već poznatom
počiva i šuti jedna te ista
jedna i neponovljiva
moja vlastita noć
11.
otvaram prozor
sve neizvjesniji
sve nejasniji i ruci vlastitoj
od sebe uzalud ponovno pokušavam
odijeliti odgovore na ova vremena
tražim te, beskorisno ti mnogo govorim
kako sam te mogao brojiti, kako nabrojiti
kako gledati, kako u miru ugledati
kako pamtiti, kako tek upamtiti
kako slušati, kako poslušati
govorim ti ne očekujući
da se besjedom mojom napojiš
ne očekujući da išta drugo budeš
da li jedna premalo sjajna noć
u koju ponovno uranjam
svoje pozaspale vjeđe
iz koje
više te nitko, nitko
neće moći otjerati
(iz "Zemljovida noći" Jakše Fiamenga)
Post je objavljen 09.02.2008. u 23:14 sati.