Marketing
IVANA ORLEANSKA
˝Osjećala se božja prisutnost u noći njezina rođenja i neobičnog li izvještaja!
Siromašne stanovnike mjesta obuzela je neobjašnjiva radost...˝ - tako je savjetnik Karla VII opisao rođenje Ivane Orleanske, 06.siječnja 1412.god.
Zvijezda djevice, kako su je zvali, naglo je zasjala na dvoru Karla VII. Kao što je prorekla kraljevski grad Orleans bio je oslobođen, a pobjedonosna djevica, kojoj su pripisivali sva ta čuda spremala se da prati svog plemenitog dauphina u Reims na krunidbu. Nije čudo da su se već tada stvorile legende o Jeanni d'Arc. Nije li bila poslana ravno s neba da pomogne jadnom francuskom narodu i nisu li se sveci borili na njezinoj strani?
Kad se približimo ličnosti Ivane Orleanske, gotovo je nemoguće razlikovati legendu od stvarnosti jer se ni o jednoj ličnosti srednjeg vijeka nije toliko pisalo kao o njoj. Pjesnici, povijesničari, teolozi i liječnici u proteklih su se šest stoljeća sve više bavili čudnovatom sudbinom djevojke iz Domremya. Tko je stvarno ona bila i kakvu je ulogu odigrala? Naizmjence je prikazuju kao sveticu ili kao vješticu, kao osobu prožetu božanskom misijom ili kao psihopatsku ličnost. Da li je bila obična pastirica ili vanbračno dijete kraljice Isabeau i vojvode od Orleansa?
Svako je vrijeme drugačije gledalo na nju, ali njezina je sudbina uvijek fascinirala, prije svega jer je imala nešto od tragike likova klasičnih tragedija. Nikada nije svjetska povijest znala za uspon veći od onoga što ga je prošla djevojka iz Lotaringije, ali taj je uspon bio prožet tragedijom. Tek u Rouenu, napuštena od prijatelja i svog kralja, pred sudom koji ju je osudio unaprijed, pokazala je pravu veličinu u borbi za svoj život i svoju misiju.
Tek kad se slomljena i u očajanju odriče svega, ljudski nam je bliža, jer ta nesretna pokajnica povezuje stoljeća. U beskrajnoj usamljenosti i žalosti zbog izdaje svoje misije Ivana je potresan lik, a njezina nova snaga ispunjava nas, ljude jednog drugog, da li smijem reći - razumnijeg doba, ljubavlju i poštovanjem. Tek mučenjem u Rouenu Ivana postaje stvarno velika.
Odavno su izbrisani tragovi koji podsjećaju na djevicu, samo se u gradovima Orleansu i Rouenu, te tu i tamo u dolini Loire nađe još i danas pokoje spomen mjesto. Ali u svijesti ljudi živi Ivana i dalje: u Orleansu, gdje se još slavi dan čudesnog oslobođenja i u Rouenu, kada mlade djevojke svake godine na dan smaknuća 30. svibnja prosipaju bijele ruže u Seinu.
(fragmenti uzeti iz knjige Anke Kroning: IVANA ORLEANSKA)
Post je objavljen 09.02.2008. u 22:18 sati.