Nouvelle Vague - Don't go - KLIK KLIK
voljela bih te dotaknuti
iznutra, golo meso
na zebri stojim
ispod narančastog
dok treperi
ruke mi se njišu
i dani odlaze neukradeni
nisam napisala pismo
u kojem objasnit ću
višak riječi
izgovorenih radi dojma
promatrao si me:
fućkalo ti se
za teatralnost,
patetika ti
se gadi:
ona je za gospodu
s višom vremena
i susjede koji čitaju Moju tajnu,
sudbinu i imaju dan kojeg
pokoriti treba tuđom nesrećom
kao da sam bačena
10 godina unazad
skrivam zvijezde
po špagovima
i buljim u pod
jer više
ničim ne mogu
popraviti isprekidane
crte kojima
navodio si me kroz
toksičnost znojnih ljeta
povijenih obraza
i zalizane kose
ja smijala sam se
tim budalaštinama
i promatrala
tvoje odlučno
i šutljivo lice,
treperave nabore
svijesti koja
mi promiče kroz ruke,
a jutro je
i ne znam koga
zvati upomoć
Post je objavljen 09.02.2008. u 23:08 sati.