Marketing
Nekada davno postojao je travanj.
I zelene krošnje stabala ispunjene mojim nadama.Na trepavicama
je plesalo sunce i djeca su igrala nogomet.Na obrazima.
Voljela bih se izgubiti medje vlatima trave i sanjariti o ljubavi,Balaševiću
i svim ostalim stvarima koje me bacaju u trans samo jednom misli.
Sada je zima i nade su već nestale zajedno sa zelenim bojama.
Samo su u nečujnim satima ovisnici na ulicama.
U nemogućem isčekivanju za još jednom dozom sreće.
Hodam Stradunom punim prividnog snijega.U izlozima nacrtane želje
prolaznika.Puzno materijalizma i premalo osjećaja.
Zar su nam duše sive kao i oblacišto plaču zbog ljepote nebe i izgubljenosti Svijeta.
Ne volim biti tu i slušati neshvaćene stihove,i još neshvaćenije ljude nespremne na ideale i razumjevanje.
/potajno držanje za ruku i
crvenilo zbog prvog poljubca.
Onog koji
crta najromantičnije gradove i
stvara svijetove na našim licima./
I ljubav se gubila medju kaputima,u potrebi za toplinom.Inekim Parizom koji stvaraju dvoje alternativaca.
Ovdje u Dubrovniku.Samo jednim pogledom i slučajnim dodirom.
Jednom će postojati lipanj.Imirisati će obećanja u krošnjama borova.
/trčat će riječi u crvenim potpeticama
u potrazi za nečijim srcem.
A stvarnost će nositi
haljine sa cvijetnim uzorkom./
Jednom će doći lipanj,a sa njim osmijeh u dubokom moru.
I jedna potiha ljubav.Dovoljna da stvori svijetove u mom srcu.
