Vjerojatno je većina vas koji čitaju mog blog zaposlena ili će to tek biti. Zato vam donosim primjer kako ne biste smjeli napredovati. Ovo je vjerojatno najgori primjer ulizivanja kako bi se napredovalo u poslu u povijesti Hrvatske ili kako bi se ostalo što duže na trenutnoj funkciji. Donosim vam neke citate iz pisma člana Uprave HEP-a za financijske poslove Velimira Lovrića poslanog premijeru Sanaderu u proljeće prošle godine nakon što je navedeni bio prijavljen zbog napastovanja kolegice. Ovim „svjetskim“ ulizivanjem Lovrić je pokušao zadobiti Sanaderovu naklonost kako ne bi bio smjenjen zbog optužbe. Pismo je autentično.
Evo kako je započeto pismo: „Bio sam tužan što Vam moram uzeti dio dragocjenog vremena, što ste se zbog mene zasigurno zasekirali. Supruga i ja izrodili smo četiri sina - Mate, Zlatko, Hrvoje i Tvrtko, kojemu je kršteni kum svećenik. Ovaj najmlađi - Tvrtko, Vaš je veliki fan kao i cijela naša obitelj, sada Vam je član nacionalnog odbora mladeži HDZ-a, jedan mlad i agilan HDZ-ovac - budućnost naše stranke.“
Nadalje Lovrić objašnjava da prijava za napastovanje dolazi od jednog od četvorice sindikalaca u HEP-u te opisuje jednog od njega: „Znam (za njega) toliko da je bio prije rata veliki Jugoslaven i komunista, sin policajca, oženjen srpkinjom (napisano malim slovom), punac i punica mu žive u Beogradu, te često putuje u Srbiju, da je jako bogat, u HEP-u ima službeni auto kao i članovi Uprave, karticu, mobitel, da je zajedno sa gosp. Dorićem blatio kolegu Despota u HDZ-u, da puno putuje sa gospodinom Dorićem i Matijevićem, da je jako prisan s kolegom Mravkom.“ Zatim se vraća na originalan problem, i daje Sanaderu naslutiti da ako Lovrić potone - ne mora potonuti sam. Najprije koristi famoznu formulu - udar na njega je udar na HDZ, odnosno udar na bliskog čovjeka koji ga je preporučio i naravno udar na Njega, Sanadera, kojeg naziva „personifikacijom HDZ-ovog programa i uspjeha“.
Pismo se završava ultra gadnim ulizivanjem dosad neviđene količine:
„I na kraju gospodine Premijeru, nešto o obitelji i sebi. Ja i moja supruga Ružica smo praktični vjernici koji su se 1981. godine javno vjenčali (kao nekomunisti), i to se može provjeriti u župnom uredu Slavonski Šamac - Kruševica kod velečasnog Mate Lašića. Uvijek sam znao mjeru i znao što jesam a što ne, što mogu a što ne, i tako mislim i nastaviti živjeti.“
Vrhunac ulizivanja na samom kraju, Lovrić se vjerojatno vodio onom „Šlag na kraju...“
„Poštovani Premijeru, želim Vam na kraju reći ono što sam Vam rekao prošli put u Vašem uredu, a i ako danas - sutra iz ovih ili onih razloga ne budem više dio Vašeg tima, moje poštovanje i zahvalnost prema Vama neće prestati! Na nas Lovriće, i kao premijer i kao Ivo Sanader, uvijek možete računati,
podastirem se sa štovanjem,
Velimir Lovrić.“ / kraj pisma/
Mislim da je svaki komentar ovakvog ponašanja člana Uprave HEP-a za kojeg čisto sumnjam da zna koliko stoji kilovat struje, kolika je prosječna plaća zaposlenika u HEP-u, suvišan. Samo ću napomenuti da je Lovrić po dolasku u HEP, 2006. pokupio u džep oko sedamdeset tisuća kuna za „uspješan rad u 2005. godini“, na što je reagirao sindikat i zatražio njegovu ostavku. Vratio je „pogreškom“ isplaćenu lovu i ostao.
Evo jednog od komentara na post koji mi se posebno sviđa: „Koverta - 3 kune. Poštanska marka- 5 kuna. A4 papir - 1 kunu..... Još jedan nepismeni direktor (dupelizac) na visokoj poziciji sa "Mostarskim" fakultetom... NEPROCJENJIVO.... A za sve ostale krađe tu je Sanader.“
Post je objavljen 09.02.2008. u 18:53 sati.