I am complete now. But there's one piece that's missing. I tried to replace it. Wrong.
***
Poznajem ti lice, boju očiju, pokrete tijela. Poznajem te po fotografijama i maglovitim sjećanjima iz najranijeg djetinjstva. Sada ti poznajem i ton glasa. Ali bojim se da priželjkujem da nikada nisi nazvao. Osamnaest godina prekasno. I sada nećeš postati dio mog života. Opraštam ti. Znam da nisi znao bolje. I da si me volio. Vjerojatno me i dalje voliš. Premda ne posjeduješ ni fotografije, a sjećanja su upitna. Znam da si bio umoran, i razočaran životom, ali zapravo, opravdanja nemaš. Pa ipak, opraštam ti. I mirna sam jer znam da mogu i da živim bez tebe. Bez obzira koliko suza sada isplakala, koliko željela da te upoznam, zagrlim....Bojim se da bi spoznaja svih tvojih nesavršenstava uništila dugo građenu sliku. Više nisam djevojčica. Više ne priželjkujem da se vraćam iz vrtića i bacam ti se u zagrljaj vičući "Tata, tata!". Više ne. I am complete now. Or at least I'm becoming.
Opraštam ti.
........
Post je objavljen 09.02.2008. u 16:22 sati.