Budim se sa željom u grudima… s druge strane prozora miluje me bura svojim hladnim dahom.
Pokušavam se zavući dublje u snove, pokrivam se danima koji donose proljeće.
Produžujem noći, kratim dane, pregovaram sa srcem, umirujem tijelo.
Umivam lice rosom, skidam laži sa života, oblačim osmijeh svako jutro pa ga dobijem na poklon u prolazu kroz zamagljena stakla.
Donosim kišu koju tjeram burom… pjesmom bez riječi dozivam pupove i lišće na stablo mog života.
Obavija me ova daljina između nas poput magle, gubim ponekad u njoj svoje ime i dane u kojima čekam ljeto. Pa onda u takvim trenucima lutam i ludujem, dopuštam srcu da se boji da pjeva i viče, skakućem pitanjima i tražim da mi obećaš (napiši mi pjesmu) da odgovoriš na moja pitanja koja odgovora nemaju niti ima osobe koja bi znala to. A ti se smiješ (meni i sa mnom) pa kažeš da sam kao dijete koje želi da sve bude po njegovom (kako je to točan opis mene ponekad).
Pa se nasmijem svome strahu (on je magla a ne daljina), otresem ga iz srca i krenem.
Uvijek smo sami sebi najgori protivnici.
Danas sam tišina, mirna voda jezera skrivenog u šumi.
Zelena sam boja početka koja neiskusnom i nepažljivom oku promiče na rubu sna.
Danas sam ogledalo istine i zdenac želja.
Ne pružaj ruke u moje dubine ako nisi siguran u svoju želju.
Ne dozvoli da te uljulja privid mirnoće i pitomosti…to nisam ja.
Duboko u meni igraju se boje, neizgovorene riječi i tvoji dodiri koji čekaju svoje vrijeme.
Ako zatvorim oči…brzo ćeš doći…još koji dan.
Dok se gledaš u mojim očima naviru mi pitanja i želje…
Hoću li te znati odvesti u predjele na rubu sna gdje smo spojeni u nesavršenosti svojih tijela i duša?
Hoću li znati pronaći putove tvojih najtamnijih želja i strahova i hodati njima kao da su moji?
Hoćemo li znati pustiti jedno drugog da budemo sve ono što jesmo?
Željna tvoje blizine, dodira i poljubaca….sve što želim si ti…
Šutim i skrivam lice u plahtama dok se budim sama (još koji dan).
Hoćemo li znati ukrasti sve (baš sve) za nas?
Smiješ se i kažeš da se sve može organizirati i ukrasti od zadanih okvira…i pozdrav…moram ići, Igračice ljubim ti rame golo..
A ja ti vjerujem…onako kao dijete u tvom zagrljaju
Iskreno i bez pitanja.
Znat ćemo nas dvoje to
Post je objavljen 09.02.2008. u 13:00 sati.