Marketing
Želim...
Koliko li je samo vremena prošlo
od onog trenutka gotovo neprimjetnog,
trenutka u kom su se dotakle
putanje zvjezdanih staza naših...
Koliko li smo samo misli
toplinom sreće u srcima našim
u najmekše riječi mi pretopili,
pa krilima bijele ptice otposlali ...
Riječ po riječ, misao po misao,
naš dvorac od osmjeha srca
rastao je lagano i strpljivo...
Svakim novim čarobnim jutrom
dok otvarasmo prozore snovima
da sretno polete novom danu,
na dlan nam doletje po jedna ptica više
nebu da ispičaju koliko smo sretni...
A tako je malo za sreću potrebno...
Tek mrvu trenutka jednog
u zdjelicu meda tvojom rukom donešenom,
nevidljivim osmjehom umočiti...
Razliti osmjeh tvog meda po usnama,
na trenutak samo oči sklopiti,
pa krila raširiti najvećoj želji,
da prhnu željom sad te vidjeti ...
Molim te, dotakni rukom svojom
taj kristalni veo tajnoviti,
što zamagljen je toplinom daha
želja strasnih tvojih i mojih...
Učini bar jedan pokret zanosni,
obriši odlučno tu maglu vječnosti...
Želim vidjeti tvoj pogled, tvoj osmjeh...
i odraz osmjeha mog srca u tebi ugledati...
Post je objavljen 09.02.2008. u 09:18 sati.