BIBLIOGRAFSKI PODATCI: Znanje 1994.g.
BILJEŠKE O PISCU:
Richard Bach, suvremeni američki pisac rođen je u SAD. Po zanimanju je bio vojni pilot, a bavio se i akrobacijama športskim avionima. Pozornost čitatelja privukao je modernom bajkom Galeb Jonathan Livingston, u kojoj je došla do izraza autorova ljubav prema plavim visinama . U njegovom životu i književnom djelu Richarda Bacha ima mnogo sličnosti s francuskim pilotom i književnikom Antoineom Saint-Exuperyjem i njegovim djelom Mali princ. Tragovi toga djela prepoznaju se i u Galebu Jonathana Livingstona.
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- jako mi se svidjela Jonathanova upornost da nauči nekakav bolni okret u zraku i da leti bolji i ljepše od svih galebova bez ičije pomoći jer izgleda takve stvari nisu zanimale niti jednog galeba iz jata.
« A galeb Jonathan Livingston, ne stideći se, raširi krila i ponovi onaj isti drhtav težak okret – usporavajući sve više let, još jednom izgubi brzinu – jer nije bio obična ptica.» ( cit. 10. str.)
- razalostilome to što nitko ne obraća pažnju na galeba Jonathana Livingstona i njegovu sposobnost letenja jer je to prava šteta zato što bi ih Jonathan mogao naučiti raznim stvarima koje još ne znaju, a posebno me je naljutio stav njegovih roditelja jer umjesto da mu pruže podršku i budu ponosnina sina oni ga sažaljevaju.
« Takav način razmišljanja, uvidio je, ne pridonosi popularnosti među pticama. Čak su i njegovi roditelji očajavali promatrajući Jonathana kako provodi dane osamljen, uvježbavajući niske letove, eksperimentirajući.» ( cit. 11. str.)
- čini se da Jonathan mudro donosi zaključke, pa on je pametniji nego što sam mislila, on jednostavno nije ni sličan ostalim galebovima jer je on veliki sanjar i najposebniji galeb cijeloga jata jer ima vlastite ciljeve do kojih pošto-poto želi stići i ostvariti ih bez obzira na sve prepreke s kojima se susretne na putu.
« S visine od trista metara, zamahujući krilima najsnažnije što je mogao, munjevito se sunovratio ravno prema valovima, tada je shvatio zašto galebovi ne zamahuju krilima pri strmom poniranju. Već za šest sekundi postigao je brzinu os sto trideset kilometara na sat, brzinu pri kojoj krila gube sigurnost kod ponovnog letenja.» ( cit. 14. i 15. str.)
- bila sam jako sretnašto je Jonathan uspio u onome što jr tako dugo priželjkivao, ono na čemu je vježbao cijele dane od jutra do mraka, ali koliko god to bilo teško i naporno on nikada nije odustao, ali ovaj let koji je upravo izveo bio je jako opasan zbog toga što je početnik i mogao ga je « stajati glave».
« Pokuša još jednom s visine od šest stotina metara, zaroni u dubinu, istegne kljun nadolje, raširi i stisne krila onog časa kada prijeđe brzinu od sto kilometara. Zahtjevalo je to silnu snagu, ali je uspio. Za deset sekundi dosegne brzinu od šezdeset pet kilometara na sat. Jonathan je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove! Ali, radost je bila kratka vijeka. Onog trenutka kada se pokušao izviti, onog trenutka kada je promjenio nagib krila- pri brzini od šezdeset pet kilometara – osjeti udar kao od eksplozije. Jonathan prsne usred zraka i surva se u more, koje mu se učini tvrdo poput stijene.» ( cit. 18. str. )
- mislim da Jonathan neće još dugo ostati pri toj svojoj brzopleto donesenoj odluci, mislim da će mu ubrzo dosaditi ponovno biti samo običan galeb jer sam sigurna da i on zna, da i on osjeća da nije samo običan galeb jer je on galeb koji želi slobodu, galeb pun neostvarenih životnih ciljeva, galeb koji ne posustaje zbog prva neuspjela leta.
« Glas umukne, a Jonathan se suglasi s njim. Noću je galebu mjesto na obali. Zareče sam sebi da će ubuduće biti običan galeb. Svi će biti zato sretniji. Umorno se otisne od tamne vode i poleti prema obali iznad same vode, sretan zbog svega što je naučio o niskim letovima.» ( cit. 22. str.)
- kao što sam i pretpostavila, Jonathan jednostavno ne može biti obični galeb njegove misli neprestano žele slobodu, on ne posustaje jer je njegova strastza letenjem veća od svega, a vjerujem da će na kraju ostvariti svoj san zahvaljujući svojoj upornosti i znatiželji kao što je to sada učinio, njegova želja za uspjehom u letenju veća je i važnija od njegova jata jer zna da će oni vjerojatno jednoga dana, jedan po jedan, dolaziti k njemu na poduku.
« Vjetar muje zaglušeno hučao oko glave. Sto trideset kilometara na sat, sto šezdeset, dvjesto dvadeset, i još brže... Pri brzini od dvjesta šezdeset kilometara na sat nije osjećao opterećenja krila ni približno onako snažno kao nekad pri brzini od trideset kilometara. Sasvim blago skrenuvši vrhove krila, izvi se i sunu iznad valova, nalik na sivo topovsko tane obasjano mjesečinom.» ( cit. 26. str.)
- neizmjerno mi je drago što je Jonathan tako sretan zbog postignute brzine s kojom je čini se postavio svjetski rekord u letenjuu tom jatu, a vjerujem da će mu to još više dati samopouzdanja za napredak i, nadam se, tako poboljšati svoj stil letenja.
« Likovao je. Krajnja moguća brzina! Galeb koji leti trista dvadeset kilometara na sat! Bio je to rekord, jedinstven, velik trenutak u povijesti jata, trenutak koji označava početak novog razdoblja u Jonathanovu životu. Leteći prema svom osamljenom vježbalištu savi krila, spreman za novi spust s visine od dvije tisuće četiristo metara, i odluči da danas savlada i skretanje.» ( cit. 30. str. )
- Jonathan postaje i akrobatni letač, to je stvarno veliki napredak za njega, a osim toga opet je nekako došao i do nova zaključka za razliku od ostalih galebova iz jata kojima je život samo jedi, obleti koji krug oko barke i spavaj, ponekada mi se taj njihov svijet čini užasno dosadnim.
« Ponekad samo jednog perca sa vrška krila dva – tri centimetra u stranu, može se postići, shvati, glatko i široko skretanje pri vratolomnoj brzini. Međutim, prije toga je naučio, ako pri toj brzini pomakne više od jednog perca, zavrtjet će se poput puščanog taneta... i tako je Jonathan postao prvi galeb koji izvodi akrobatske letove. Tog dana nije tratio vrijeme na razgovore s drugim galebovima – letio je sve do sumraka. Otkrio je petlju, polagani valjak, leđni kovit i letenje na nož.» ( cit. 36. str. )
- mislim da se starješina nije dobro ponio prema Jonathanu Livingstonu jer ga on jednostavno ne razumije ili ga jednostavno ne želi razumjeti jer je tvrdoglav ko' magarac i vječito je u tim svojim glupim zakonima i priči da galebovi žive samo zato da jedu i opstanu što je moguće više....pppfffhhh koje «bedastoće».
«... Jednog ćešdana, Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život je neizvjestan i nespoznatljiv, a mi smo stvoreni samo da jedemo i da opstanemo što dulje možemo.» ( cit. 39. str. )
- pa čini mi se da Jonathan nakon izopćenja uopće nije nesretan, a niti sam kako je to njegovo jato mislilo jer mislim da će ta dva stranca koja su pronašla Jonathana postati njegovi prijatelji i odvesti ga u njegov pravi dom gdje svi galebovi imaju isti cilj: naći savršenstvo letenja.
« - Dobro- reče. – Tko ste vi?
- Mi smoiz tvog jata Jonathane. Mi smo tvoja braća. – Riječi su zvučale snažno i mirno. – Došli smo da te povedemo još više, da te odvedemo kući.
- Nemam ja kuće. Nemam ni jata. Ja sam prognanik. Sad nas nosi veliki planinski vjetar. I ja svoje ostarjelo tijelo ne mogu podići još više od stotinjak metara.
- Možeš, Jonathane, možeš. To sinaučio. Završio si jednu školu, i sad je vrijeme da stupiš u drugu.» ( cit. 43. str. )
- Jonathan polaskom u novu školu otkriva mnogo toga novoga na sebi, otkriva sve ono što nije znao da posjeduje mnogo ranije, sada iako je biostariji to je značilo samo da sada ima mnogo više iskustva i da će sada moći naučiti još neke stvari o čaroliji letenja.
« Pri toj brzini od dvjesta sedamdeset pet kilometara na sat osjeti da se približava najvećoj brzini koju je ikad postigao u horizontalnom letenju. Pri brzini od petsto pet kilometara shvati da leti najbrže što može, pa ipak bijaše malko razočaran. Znači da je i njebovo novo tijelo ograničeno. Iako je premašio svoj raniji rekort u horizontalnom letenju, znao je da bi iziskivao veliki napor da ga obori. «Na nebu,» pomisli, « ne bi trebalo biti ograničenja.» ( cit. 48. str.)
- Jonathan očigledno nije mogao dobiti bolji dom za život. Iako je prezren od prvog jata ovo drugo jato nije mu bilo ni približno slično jer je to jato željelo isto što i on: pronaći savršenstvo letenja.
« Samo na drugi način. Ovdje su galebovi mislili kao i on. Svaki od njih smatrao je najvažnijim u životu doseći i dotaknuti savršenstvo u onom što su najviše voljeli – u letenju. Te veličanstvene ptice provodile su sate i sate uvježbavajući letove i usavršavajući arobatiku u zraku. «( cit. 52. str. )
- za razliku od prvog ovaj je starješina bio mudar i začudo obožavao je voditi razgovore sa svojim učenicima, pa tako i sa Jonathanom, mislim da je on najviše od svega želio prije smrti podjeliti sve svoje znenje koje je stekao životom svojim učenicima.
« Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, ni milijun, niti letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničen, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje... «( cit. 57. str. )
- čini mi se da Jonathan shvaća i pozorno sluša svaku Čjangovu riječ, ali mislim da to ne radi samo mozgom i ušima, već ih sluša srcem jer samo galeb koji sluša srcem, koji želi slobodu i savršenstvo letenja, samo takav galeb može u potpunosti razumjeti pravi smisao Čjangovih riječi.
« Po Čjangovim riječima, stvar je u tome da se oslobodiš osjećaja da si sputan ograničenim tijelom kojem je raspon krila metar i pet centimetara i da su ti mogućnosti točno određene. Stvar je u tome da znaš da je tvoja prava priroda, savršena kao i neispisan broj, istovremeno svugdje u vremenu i prostoru.» ( cit. 64. str. )
- jako me rastužila smrt starog Čjanga jer je ipak on bio starješina toga jata, on je skupio sve te galebove željne savršena letenja, a zahvaljujući njemu Jonathan je naučio mnogo stvari koje dosad nije znao, ali dirnulo me Čjangovo posljednje obraćenje Jonathanu.
« Dok je govorio, perje mu je postajalo sve sjajnije i sjajnije, a na kraju je postalo tako blistavo da ga ni jedan galeb nije više mogao gledati.
- Jonathane – odjeknuše njegove posljednje riječi – proučavaj i dalje ljubav!
Kad su ponovno otvorili oči Čjanga više nije bilo.» ( cit. 68. str. )
- mislim da je Jonatha odlučio biti kao Čjang, želio je podučavati i prenijeti svo svoje znaje koje je stekao sam ili pomoću Čjanga na ostale galebove koji su izopćeni iz jata baš onako kako je to bio i ona, mislim da je to pravi razlog povratka na Zemlju, ali mislim da se nada da će tamo pronaći i svoje jato iz kojeg će možda dobiti i nove učenike.
« Zbogom, Sully! Do viđenja!
Tim riječima se Jonathan oprosti i prenese u mislima među veliko jato galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shvati s uvježbanom lakoćom da nije samo kost i perje, već ničim neograničen, savršen simbol slobode i leta.» ( cit. 72. str.)
- mislim da je Jonathan upravo našao svog prvog učenika kojega će podučavati, mladog galeba Flatchera Lynda, a nadam se da će ih biti još.
« Nije mogao lagati tom čarobnom vještom biću, ma koliko bio ponosan i povrijeđen.
- Želim – reče tiho.
- Dakle, Flatcher – nastavi sjajno stvorenje vrlo blagim glasom – počnimo horizontalnim letenjem.» ( cit. 74. str. )
- čini mi se da će taj starješina zauvijek ostati tvrdoglav kao magarac do kraja života, ali mislim da bi on to sve rado probao samo što ne želi priznati jer ga sputavaju njegovi zakoni koje ne želi prekršiti....ppffhhhh.....
« Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi starješine.
-Ne osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata.» ( cit. 87. str. )
- Jonathan je svojom sposobnošću letenjaprivlačio mnoge galebe iz jata. Svaki galeb ga je želio nešto pitati, ali su , čini se, svi bili prevelike kukavice da prijeđu k njemu.
« Pogledajte Flatchera! Lowella! Charles-Rollanda! Judy Lee! Zar su i oni osobite, obdarene i nadnaravne ptice? Ništa više nego svi vi, ništa više nego ja. Razlika je samo u tome, jedina razlika, što su svi oni shvatili što zaista jesu i počeli to provoditi u djelo.» ( cit. 94. str. )
- Jonathan nikada nije zaboravio na Čjanga jer upravo je sada izgovorio riječi koje ostavlja Flatcheru koji će sada također postati učitelj drugim galebovima kojima je san letjeti slobodno i savršeno.
« Jadni Flatche! Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti.» ( cit. 102. str. )
- prvo je Jonathan učio od Čjanga, pa Flatcher od Jonathana, a sada Flatcherovi učenici od Flatchera, njihovo znanje neprestano kruži i nastavi li tako zauvijek će ostati.
« Nema granica Jonathane. E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj obali i pokazati ti kako se leti!
Iako se trudio da bude strog prema svojim učenicima, u jednom ih trenutku Flatcher ugleda onakvima kakvi su zaista bili – a to što je vidio uistinu je volio.
- Nema granica Jonathane? – pomisli još jednom smješeći se. I tako započne njebova trka za znanjem.» ( cit. 105. str. )
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Knjiga je prekrasna. Galeb Jonathan je ono što bismo svi željeli biti: uporan, hrabar, samopouzdan i plemenit. Divno je što je njegova odlučnost nagrađena otkrićem savršenog svijeta. Zahvaljujući slobodi izbora i upornosti dostigao je svoj najvažniji cilj: slobodu i sreću.
VRSTA DJELA:
- pripovjetka ( bajka)
TEMA:
Galeb Jonathan želi savršenstvo i slobodu leta
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Na hridinama ( cit. 31. str.), na obal ( cit. 50. str. )……..
KOMPOZICIJA:
UVOD: Jonathanova strast za letenjem
ZAPLET: Jonathan je izopćen iz jata, pronalazi nove prijatelje
VRHUNAC: Čjang podučava Jonathana, ali ubrzo umire, Jonathan se vraća na
Zemlju, upoznaje Flatchera.
RASPLET: Jonathan i Flatcher nauče savršeno letjeti i postaju učitelji leta
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:
EPITETI:
- mlado sunce ( cit. 9. str. ), čarobnom vještom biću ( cit. 74. str. ), prekrasno nebo ( cit. 43. str. )..........
USPOREDBE:
- nastojao se vladati kao ostali galrbovi ( cit. 14. str. )
- ja sam galeb kao i svaki drugi i letjet ću kao i ostali. ( cit. 22. str.)
PERSONIFIKACIJA:
- Jadni Flatche! Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti.» ( cit. 102. str. )
- Nema granica Jonathane? – pomisli još jednom smješeći se. I tako započne njebova trka za znanjem.» ( cit. 105. str. )
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
«Koliko je život sada bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Možemo se uzdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!» ( Cit. 37. str.)
Jonathan je želio svakom galebu objasniti smisao života, naučiti ih novome i da otkrivaju nova prostranstva , do savršenstva i dalje. Kad to nauče , to trebaju prenositi "s koljena na koljeno" narednim generacijama. Želio je dokazati da galebovi nisu samo stvoreni za traženje hrane, jer im u tom slučaju ne bi trebala krila. Oni trebaju iskoristiti taj prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.
KRATKI SADRŽAJ:
Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doći do hrane, on je samo želio postati letački virtouz. Bio je mršav, no letenje je volio više od hrane. Ni manje nesreće koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vježbanjem uspio je postići brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je očekivao pohvale od Starješine. Međutim, Starješina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi viši cilj života. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je što njegova braća nisu htjeli ni čuti ni vidjeti što je naučio. A onda, jedne noći Jonathanu se približe dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je našao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braća i da ga vode kući, pravoj kući. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lakše izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oči sjajne. Otkrio je da može letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je dočekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je došao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savršenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne večeri saznao je od starješine Čjanga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je savršeno i može biti bilo kad i bilo gdje. Naučio je i da se snagom misli može stići gdje god se želi. Jonathan je naporno vježbao tu vještinu i tako je sa Čjangom došao na neki čudni planet. Još je samo trebao naučiti kontrolirati novostečenu vještinu. No, jedne večeri Čjang je nestao, umro je.
Jonathan he sve više razmišljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otišao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otišao zato jer je želio naučiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao što je bio i on zbog letenja. Prvi mu je učenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je težio letačkom savršenstvu. A Jonathan je u to vrijeme bio najljepši i najsavršeniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio još šest učenika i sa njima i sa Fletcherom želio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisuće galebova okupljalo se oko njega i željelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesreća. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i ništa mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu podučavanje jata, a sam je otišao među druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve moguće. Tada je počeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savršenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.
LIKOVI:
Galeb Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Čjang.....
OSOBINE LIKOVA:
JONATHAN:
- željan znanja :
- “A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. ” ( Cit. 11. str. )
- Uporan:
- “Čak su i njegovi roditelji očajavali promatrajući Jonathana kako provodi dane osamljen, uvježbavajući niske letove, eksperimentirajući”
( cit. 21. str.)
- hrabar:
- “ Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savla-dao strah. ” ( cit. 28. str.)
- samopouzdan:
- “Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegove braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore oči i vide.” ( cit. 40. str.)
- odgovoran:
- “Sate i sate Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći , vodeći ih i bodreći često na još veće podvige. ” ( cit. 91. str.)
- plemenit:
- Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi. ”
FLATCHER:
- Samopouzdan:
- « Nema granica Jonathane. E, pa onda će uskoro doći vrijeme kad ću se iznenada pojaviti na tvojoj obali i pokazati ti kako se leti!» ( cit. 105. str. )
- uvjeren:
- Baš me briga što misle. Pokazat ću ja njima što znači letjeti. Bit ću prvi prognanik, ako baš tako žele. A poslije će im biti žao. ( cit. 73. str.)
OSNOVNA MISAO/ PORUKA:
Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj pomoću razumjevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti.»
Post je objavljen 08.02.2008. u 23:08 sati.