BIBLIOGRAFSKI PODATCI: ABC NAKLADA Zagreb 1998.g.
BILJEŠKE O PISCU:
HEMINGWAY, Ernest (1898 - 1961), američki književnik.
Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i među francuskim partizanima, sudjelujući i u oslobađanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću...
BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- iako su dječakovi roditelji dječaka odvojili od starca zbog neuspješnih lovidba ribe dječak mu je još uvijek na neki način ostao privrženim možda iz sažaljenja, a možda zato što ga je nešto neprestano vuklo da pomogne tom jadnom, nesretnom starcu.
« Dječaku je bilo žao gledati starca kako se svakog dana vraća čamcem praznih ruku pa je uvijek odlazio dolje da mu pomogne nositi smotane poveze ili kuku ili harpun i jedro omotano oko jarbola. Jedro je bilo pokrpano vrećama od baršuna i, onako omotano, izgledalo je kao zastava vječitog poraza.» ( cit. 19. str. )
- iako su se starac i ribar razišli i zbog dječakovih roditelja više ne mogu ići zajedno ribariti na more, no ipak ih nitko neće moći razdvojiti od njihovih ružnih, lijepih i smješnih uspomena koje su zajedno proživjeli na malenom ribarskom brodu.
« Sjećam se kako je udarala i mlatila repom i slomila klupu i kako si je dotukao palicom. Sjećam se kako si me bacio na pramac gdje su ležale smotane uzice i kako se cijeli čamac ljuljao i kako si je mlatio kao kad se ruši drvo i kako sam sav zaudarao po slatkom zadahu krvi.» ( cit. 21. str. )
- mislim da je starčeva koliba uistinu skromna baš kao i on. U njoj mu leže njegove najdraže i najljepše uspomene i mislim da je on upravo zbog toga ne bi mijenjao ni za najveću vilu ili dvorac na ovome svijetu jer je njemu ovdje sasvim ugodno i bez velike raskoši.
« Koliba bijaše sagrađena od žilave kore pupoljka kraljevine palme zvane guango, a u njoj je bio krevet, stol, samo jedan stolac i mjesto na zemljovidnom podu na kojim se kuhalo drvenim ugljenom. Na smeđim zidovima od prešanog, isprepletenog lišća guana tvrdih vlakana visjela je slika uboji svetog Srca Isusova i slika Blažene Djevice od Cobre. To su bile uspomene na pokojnu ženu.» ( cit. 23. str. )
- čini se da je dječak napeavio cijelu listu onaoga što jeodlučio nabaviti starcu jer je mislio da mu je to potrebno i tu on još više pokazuje svoju privrženost starcu bez obzira što na to rekli njegovi roditelji, on jednostavno obožava tog starca i za njega će učiniti sve što je u njegovoj moći.
« Gdje si se to umio? Pomisli dječak. Gradski je zdenac bio dvije ulice dalje. Moram mu donijeti vode, pomisli dječak, i sapun i dobar ručnik. Kako ništa ne mislim? Moram mu nabaviti još jednu košulju i kaput za zimu i nekakve cipele i još jedan pokrivač.» ( cit. 27. str. )
- mislim da starca i dječaka neće ništa rastaviti jer su i dalje povezani nekom nepoznatom i čvrstom vezom.
« spustili su se cestom do starčeve kolibe. Niz cestu su u mraku silazili bosi ljudi noseći na ramenima jarbole svojih čaaca. Kad su došli do starčeve kuće, dječak je uzeo košaru s namotanim povrazima, harpunu i kuku, a starac je ponio na ramenima jarbol omotan jedrom. ( cit. 30.str. )
- čini se da starac možda ide u još jednu neuspjelu morsku avanturu, ali nikada sam jer prati ga bistar um, nježan pogled i nada u njegovu velikodušnom, istrošenom i otvorenom srcu.
« Namjesti povezice vesla u škerme i, oduprijevši se svom snagom o vesla, počne se u mraku izvlačiti iz luke. I drugi su se čamci otiskivali iz obližnjih uvala i starac je čuo vesla kako pljuskaju po vodi, iako ih nije vidio jer je mjesec bio zašao za brda.» ( cit. 31. str. )
- iako još nema ni traga ribi starac još ne gubi nadu, još je uvijek optimističan, još uvijek čeka svoj trenutak sreće, želi biti spreman kada ga sreća pronađe kako bi je spremno uhvatio.
« Ali ja ih, mislio je starac, držim upravo tamo gdje treba. Samo što nemam više sreće. Ali tko zna? Možda mi se danas posreći. Svaki dan donosi nešto novo. Dobro je kada je čovjek sretne ruke. Ali ja još više volim biti točan. Pa da budem spreman kad sreća dođe.» ( cit. 34. str. )
- napokon je starac nakon puno vremena uspio uloviti svoju prvu ribu iako baš nije nekakav veliki ulov, no to za njega nije važno, ostvario je svoju želju.
« Baš u taj čas zategne se krmeni povez pod njegovom nogom gdje je držao klupko, pa ostavi vesla i osjeti težinu male tune što se koprcala dok je zatezao povraz prije nego što će ga početi izvlačiti. Trzanje se pojačalo dok je izvlačio povraz, a usput je spazio i modra leđa ribe u vodi i zlaćane bokove sve dok je nije izvukao i ubacio u čamac.» ( cit. 38. str. )
- već su prošla četiri sata otkad je riba zagrizla, ali starac ju još uvijek nije uspio izvući na kopno, mislim da bi je trebao pustiti inače bi i on mogao stradati.
« Ovo će je satrati, pomisli starac. Neće moći ovako unedogled. Ali i četiri sata nakon toga riba je i dalje neumorno plivala prema pučini tegleći za sobom čamac, a starac je i dalje bio čvrsto upregnut, s povrazom na leđima.»
( cit. 42. str. )
- mislim da starac još dugo neće odustati od svoje velike lovine koja uporno ne želi izroniti van i dopustiti starcu da ju upeca, kao da zna što je očekuje ako ju starac uspije izvući na brod.
« Pokuša pojačati pritisak, ali je povraz bio toliko napet da samo što nije pukao, najnapetiji otkako je upecao ovu ribetinu. Kad se nagnuo natrag da povuče za povez, osjetio je žestok otpor i pojmio da ga ne može još više zategnuti. Nipošto ne smijem trzati, pomisli. Svakim se trzajem raširi rana od udice pa bi se udica mogla otkvačiti kad izroni iz vode. Kako bilo da bilo, bolje mi je ovako na suncu a ne moram ni gledati u njega.» ( cit. 48. str. )
- starac je uhvatio veliku ribu i sada je pitanje kako da je izvuče na brod? Iako je prije lovio jako velike ribe, kao što je rekao, on nikada nije bio sam, uvijek je imao nekoga tko bi mu priskočio u pomoć,a sada mu je još i ruka, iz nekog razloga, zgrčena.
« Starac je vidio u životu mnoge velike ribe. Vidio je mnoge koje su bile teže od pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve ribetine, ali nikad sam. A sad je ovdje sam, daleko od kopna, privezan za najveću ribetinu koju je ikad vidio, veću od svih za koje je ikad čuo, a lijeva mu je šaka još uvijek zgrčena kao pandža u orla.» ( cit. 54. str. )
- iako se starac na moru susreće sa mnogo problema ipak si u svemu tome nađe mjesta za koju kapljicu sanjarenja i nekih stvari koje su mu uz ribolov veliki užitak.
« Bio je već silno umoran i znao je da će uskoro zanoćiti pa je nastojao misliti na druge stvari. Mislio je na Velike lige, koje su za nj bile Gran Ligas, i znao je da «Jenkiji» iz New Yorka igraju s «Tigrovima» iz Detroita.»
( cit. 57. srt. )
- mislim da je starac upravo nadmudrio ribu i upecao je, ali nakon mnogo neprespavanih noći i, svakako, puno truda.
« Kad se riba našla blizu krme se i bacakajući očajnički s jedne strane na drugu, starac se sagne i izvuče na krmu ljeskavu zlatnu ribu s grimiznim točkama. Grčevito je razjapljivala ždrijelo nastojeći naglim se trzajima osloboditi udice i tresla se na dnu čamca svojim dugim plosnatim tijelom, repom i glavom, dok je starac nije dotaknuo palicom po sjajnoj zlatnoj glavi pa se još samo malo tresla i onda smirila.»( cit. 60. str. )
- mislim da je nakon dva i pol dana napokon došlo vrijeme da se starac malo odmori, pa ipak on nije baš tako mlad kao što je bio prije desetak, dvadesetak godina i mislim da bi trebao biti zahvalan Bogu što je doživio ove kasne godine.
« Ali ne zaboravi spavati, pomisli. Prisili se spavati i smisli neko jednostavno i sigurno rješenje za povraze. A sad idi na krmu spraviti lampugu. Bilo bi previše opasno poslužiti se veslima ko kočnicom ako kaniš spavati.»
( cit. 64. str. )
- ta riba je, čini se, strašno uporna i kao da se ne želi pomiriti s tim da postoji netko jači od nje na ovome svijrtu, mislim da se jednostavno ne želi pomiriti s tim da će biti ubijena od starčeve ruke i da će pstati hrana mnogim ljudima.
« Nakon nekog vremena riba je prestala udarati po žičanom prstenu i opet nastavila polako kružiti. Starac je sve više izvlačio povraz. Ali opet ga je hvatala nesvjestica. Zagrabio je malo vode lijevom rukom i polio se po glavi. Onda je zahvatio još malo vode i protrljao njome šiju.»( cit. 70. str. )
- iako dječak sada nije sa starcem, starac neprestano misli na njega i zaziva ga, mislim da mu pomalo nedostaje, a onda se pitam što sada radi dječak, brineli se za starca, je li se zapitao gdje je, zašto nije došao kući, je li mu se nešto dogodilo?
« Uzgleda na nebo, a onda zirne na ribu. Potom se zagleda na sunce. Tek je prevalilo podne, pomisli. A pasat se diže. Sad mi više povrazi nisu važni. S dečkom ću ih već srediti kad se vratim.» ( cit. 75. str. )
- mislim da će se sada starac, nakon ribe, morati suočiti sa velikim, opasnim i oštrim morskim psom.
« Morski pas nije se pojavio slučajno. Izronio je iz morskih dubina kad se tamni oblak krvi razišao i raspršio u moru dubokom oko jedne milje. Izronio je toliko brzo i posve neoprezno da je odjednom izbio na površinu modre vode i našao se na suncu.» ( cit. 78. str. )
- mislim da je starac pomalo zbunjen i pretrpan pitanjima koja ga dosada nisu mučila, ali sada od jednom sva ta pitanja, iz nekog razloga, mu dolaze u glavu.
« Ali on je volio razmišljati o svemu što proživljava a kako nije imao što čitati niti je imao radio, mnogo je razmišljao i nastavio je razmišljati i o grijehu. Nisi ti ubio ribu samo da preživiš i da je prodaš na tržnici, pomisli. Ubio si je iz ponosa i zato što si ribar. Volio si je dok je bila živa, i volio si je i poslije toga. Ako je voliš, nije grijeh ubiti je. Ili je možda zato još veći grijeh?» ( cit. 81. str. )
- da sam ja na starčevom mjestu mislim da bih i ja zaželjela da je sve to bio samo još jedan grozan san jer ipak nakon toliko dana truda i patnje dođe ti neki morski pas i sve ti to za desetak sekundi uništi jednim otvaranjem usta.
« A o čemu da sad razmišljam? pomisli. Ni o čemu. Ne smijem ni o čemu razmišljati nego samo čekati na one druge. Volio bih da sam zbilja sve to sanjao, pomisli. Ali tko bi ga znao? Moglo je i dobro završiti.» ( cit. 85. str.)
- bilo mi je žao starca jer se jako rastužio kada su mu morski psi pojeli ribu koju je toliko žarko želio, koja mu je strašno trebala, ali koju je s ljubavlju i brižnošću lovio.
« Znao je da je sad konačno i neopozivo potučen do nogu pa se vrati na krmu i primjeti da se raskoljen držak dade nekako uglaviti u kormilo pa da može i dalje kormilariti. Namjestio je vreću na leđima i vratio čamac na pravi smjer. Sad je lako jedrio i nije više ništa mislio i osjećao. Sve je bilo prošlo pa je gledao samo kako da se na najpametniji način vrati u luku.» ( cit. 90. str. )
- pa iako je prvi pothvat na ribu bio završio neuspjehom zahvaljujući morskim psima kada su starac i dječak udružili snage ulovili su još veću ribu od predhodne i sada neka se svi dive i pitaju kako mu je to pošlo za rukom i kako je to uspio jedan nemoćan i stari starac zgrčenih ruku i pogrbljena hoda...
« - Što je ono? – upitala je konobarica upirući prstom u dugačku hrptenjaču ribetine koja je sad bila još sam otpad koji čeka da ga odnese more.
- Kitopsina – odgovori joj konobar. – Morski kučak – pokušao joj je objasniti što se dogodilo.
- Nisam znala da morski psi imaju tako prekrasne, lijepo oblikovane repove.
- Nisam ni ja – priklopi njen kavalir.
A gore uz cestu starac je u svojoj kolibi ponovo spavao. Svejednako je ničice ležao, a dječak je sjedio uza nj i promatrao ga. Starac je sanjao lavove.»
( cit. 95. str. )
BILJEŠKE NAKON ČITANJA:
DOJAM:
Premda je to naizgled jednostavna priča, saznala sam mnogo o tom hrabrom starcu. Nježan je prema dječaku, pun poštovanja prema ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji uništavaju ljepotu ribe. Dojmilo me se da ga nikakve nedaće nisu slomile, već kao da su u njemu pokrenule nove snage i želju za borbom. Starac se služio oružjem čovjeka : inteligencijom, hrabrošću i iskustvom, a riba svojim prirodnim osobinama : snagom i nagonom za opstankom.
VRSTA DJELA:
- roman ( za djecu i odrasle)
TEMA:
Poseban odnos čovjeka i prirode, obilježen uzvišenom borbom, ali i međusobnim poštovanjem.
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
- malo ribarsko selo na Kubi ( cit. 19. str. ), u starčevoj kolibi (cit.28.str.), na moru ( cit. 52. str. )
KOMPOZICIJA:
UVOD: starčevo bezuspješno pecanje na moru
ZAPLET: starac ne odustaje, isplovljava i osamdeset i četvrti dan iako još nije
nšta upecao
VRHUNAC: starac uhvati ogromnu ribu, ali je pojedu morski psi
RASPLET: starac sa dječakom ulovi najveću ribu i mirno zaspe u kolibi
STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:
EPITETI:
- nježnim očima ( cit. 21. str. )
- žičani prsten ( cit. 35. str. )
METAFORA:
- nježnim očima ( cit. 21. str. )
USPOREDBE:
- kao zastava ( cit. 19. str. )
- kao i erozije ( cit. 27. str. )
- kao olovka ( cit. 35. str. )
SIMBOL:
- starac - snaga, vjera, upornost , samopouzdanje
- lavovi – snaga, hrabrost
- velika riba – konačni, vrhunski, neponovljivi životni dobitak, rješenje svih problema tj. sreća
ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIŠE SVIDIO I ZAŠTO:
“Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih koju je ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla. ( cit. 52. str. )
U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što je hrabrost koja se dokazuje upravo ovim odlomkom.
KRATKI SADRŽAJ:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih čedrdeset dana s njim je bio jedan dječak, Manolo ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.
Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mečarica. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila oluja odlučio se za brz povratak na obalu. Međutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeći, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mečarice ostale su samo glava i kosti.
Iako od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, jer je bila najveća do sada.
Slijedećeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim. Sljedeći dan starac i dječak upecali su najveću ribu koju su ribari ikada vidjeli.
LIKOVI:
- starac Santiago, ribari, dječak Manolo...
OSOBINE LIKOVA:
Starac Santiago:
PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA
Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. Starac je primjer čovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja.
“>>Bori se<<, reče on. >>Borit ću se dok ne umrem.<< Ali, sada u noći bez tračka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav. Leđa su mu to potvrdila.”
( cit. 89. str. )
“Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda još veći?” ( cit. 82. str.)
“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.” ( cit. 69. str. )
SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA
Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće.
“Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.” ( cit. 13. str.)
“Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre.” ( cit. 89. str. )
No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag dječak Manolo a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za dječaka Manola želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj.
“Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.” ( cit. 13. str. )
“Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazeći.” ( cit. 94. str. )
OSNOVNA MISAO:
Čovjek nikada ne smije priznati da je pobjeđen i zato je glupo ne nadati se!
PORUKA:
Čovjek nije stvoren za poraze, može biti uništen, ali ne i pobjeđen.
Post je objavljen 08.02.2008. u 23:04 sati.